Singles’ Day ne mora biti još jedan povod za kupovinu. Može biti podsjetnik da život nije čekaonica u kojoj sjedimo dok se ne pojavi „prava osoba“.
Danas je 11.11. – Singles’ Day. Datum sastavljen od četiri jedinice nastao je kao proslava samačkog života, a zatim se pretvorio u jedan od najvećih shopping događaja na svijetu.
Između reklama, popusta i poruka da danas trebamo „počastiti sebe“, ostalo je jedno mnogo važnije pitanje: zašto još uvijek samoću često doživljavamo kao manjak, a vezu kao dokaz da vrijedimo?
Biti single je status. Nije dijagnoza, identitet ni životna faza koju treba što prije „riješiti“. Isto tako, biti u vezi nije diploma emocionalne zrelosti niti potvrda da je neko uspio u životu.
Željeti ljubav i partnerstvo potpuno je prirodno. Problem počinje onda kada od tuđe pažnje napravimo mjerilo vlastite vrijednosti. Tada svaka poruka postaje test, nečija šutnja presuda, a minimum pažnje nagrada koju smo spremni zaslužiti pretjeranim razumijevanjem, čekanjem i smanjivanjem sebe.
Ali zdrava ljubav ne stvara našu vrijednost. Ona je samo prepoznaje.
Self-worth ne izgleda uvijek kao glasno ponavljanje afirmacija pred ogledalom. Ponekad izgleda kao odluka da više ne šaljemo poruke nekome ko nam nudi mrvice. Kao granica koju nećemo ponovo pregovarati. Kao odlazak na koncert, večeru ili putovanje bez čekanja da pronađemo nekoga ko će poći s nama.
Izgleda i kao ispunjeno obećanje koje smo dali sebi kada niko drugi ne gleda.
Zato danas, umjesto pitanja „Kada ću upoznati nekoga?“, vrijedi postaviti nekoliko drugačijih:
Šta u svom životu još uvijek odgađam dok ne budem u vezi?
Gdje pristajem na manje samo da ne bih ostao ili ostala sam/a?
Kako bi izgledao moj život kada bih sebe prestao/la tretirati kao privremenu verziju osobe?
Ova pitanja nisu rezervisana samo za one koji su single. Moguće je biti u vezi i stalno napuštati sebe. Jednako je moguće biti sam i osjećati se povezano, sigurno i potpuno.
Možda zato danas u 11:11 ne trebamo poželjeti da nas neko izabere. Možda trebamo donijeti jednu odluku kojom biramo sebe.
Ne zato što nam niko drugi nije potreban. Nego zato što ljubav nikada ne bi trebala početi tamo gdje prestaje naše samopoštovanje.
Četiri jedinice u datumu ne moraju simbolizirati usamljenost. Mogu nas podsjetiti da stajati samostalno nije isto što i biti nepotpun.
Život ne počinje kada se pojavi „plus jedan“. Već traje. I zaslužuje da ga živimo sada.
***
Foto: Canva
