Za Inspo: Merdijana Dugonjić, mag. nutr., mag. zaštite zdravlja na radu, praktičar funkcionalne medicine
Umor je prirodan fiziološki odgovor organizma na povećan fizički ili mentalni napor. Nakon kvalitetnog sna, odmora ili nekoliko mirnijih dana većina se ljudi ponovno osjeća dobro i vraća svojim uobičajenim aktivnostima. Međutim, kada osjećaj iscrpljenosti traje mjesecima, ne poboljšava se odmorom i počinje značajno ograničavati svakodnevni život, više ga ne možemo smatrati uobičajenim odgovorom organizma.
Dugotrajni umor nije dijagnoza, nego simptom koji može imati brojne uzroke. Može biti povezan s anemijom, poremećajima rada štitnjače, nutritivnim deficitima, kroničnim infekcijama, autoimunim bolestima, poremećajima spavanja, depresijom, metaboličkim bolestima ili nuspojavama određenih lijekova. Upravo zato njegova obrada zahtijeva sustavan i individualiziran pristup.
Kod manjeg dijela osoba, nakon što se isključe druga moguća medicinska stanja, postavlja se dijagnoza mialgičnog encefalomijelitisa/sindroma kroničnog umora (ME/CFS), složene kronične bolesti koja može značajno narušiti kvalitetu života i svakodnevno funkcioniranje.
Posljednjih godina interes znanstvene zajednice za ovu bolest znatno je porastao. Razlog tome nije samo veći broj istraživanja, nego i bolje razumijevanje bioloških mehanizama bolesti te povećana pozornost usmjerena na postinfektivne sindrome nakon pandemije bolesti COVID-19. Iako post-COVID sindrom i ME/CFS nisu isto stanje, brojna istraživanja pokazala su određena preklapanja u simptomima i otvorila nova pitanja o ulozi imunološkog sustava, autonomnog živčanog sustava i energetskog metabolizma u razvoju dugotrajne iscrpljenosti.
Kronični umor nije isto što i ME/CFS
Jedna od najčešćih zabluda jest poistovjećivanje kroničnog umora sa sindromom kroničnog umora. Kronični umor predstavlja simptom koji se može javiti kod velikog broja bolesti i zdravstvenih stanja te često nestaje liječenjem osnovnog uzroka. Nasuprot tome, ME/CFS je jasno definiran klinički sindrom koji se dijagnosticira prema međunarodno prihvaćenim kriterijima.
Najvažnije obilježje bolesti nije samo izražena iscrpljenost, nego pojava malaksalosti nakon napora (post-exertional malaise, PEM). Riječ je o karakterističnom pogoršanju simptoma nakon fizičkog, mentalnog ili emocionalnog napora koji je prije bolesti bio potpuno podnošljiv.
Za razliku od uobičajenog umora nakon aktivnosti, kod osoba s ME/CFS-om pogoršanje se često ne javlja odmah, nego nekoliko sati ili čak jedan do dva dana nakon napora. Oporavak može trajati danima ili tjednima, a intenzitet simptoma nerijetko je nesrazmjeran uloženom naporu.
Uz PEM, drugi ključni simptom bolesti jest neosvježavajući san. Osobe s ME/CFS-om često spavaju dovoljno dugo, ali se bude jednako iscrpljene kao i prije odlaska na spavanje. San više ne pruža osjećaj oporavka koji je prisutan kod zdravih osoba.
Bolest koja zahvaća više organskih sustava
Naziv bolesti može stvoriti dojam da je riječ isključivo o umoru. Međutim, ME/CFS zahvaća više organskih sustava i može se očitovati vrlo različitim simptomima. Najčešće se javljaju izražena iscrpljenost, pogoršanje simptoma nakon napora, neosvježavajući san, poteškoće s koncentracijom i pamćenjem, usporeno razmišljanje, glavobolje, bolovi u mišićima i zglobovima, vrtoglavica, osjećaj nestabilnosti pri ustajanju, ubrzan rad srca pri promjeni položaja tijela, probavne tegobe te povećana osjetljivost na svjetlo, buku ili određene mirise.
Kod nekih osoba simptomi variraju iz dana u dan, dok su kod drugih trajno prisutni. Upravo zbog njihove raznolikosti i preklapanja s drugim bolestima dijagnoza se često postavlja tek nakon duljeg vremena.
Važno je naglasiti da ME/CFS nije posljedica manjka motivacije, tjelesne neaktivnosti niti psihološke slabosti. Danas je riječ o prepoznatoj kroničnoj bolesti koja može značajno ograničiti obrazovanje, profesionalni život, društvene aktivnosti i kvalitetu života.
Što danas znamo o uzrocima?
Unatoč velikom broju istraživanja, jedinstveni uzrok ME/CFS-a još uvijek nije poznat. Današnje spoznaje upućuju na to da se bolest najvjerojatnije razvija kao posljedica složene međusobne interakcije više bioloških čimbenika kod genetski predisponiranih osoba.
Jedno od najintenzivnije istraživanih područja odnosi se na imunološki sustav. Kod dijela oboljelih opisane su promjene u imunološkom odgovoru, no one nisu jednake kod svih osoba te njihova točna uloga u nastanku bolesti još uvijek nije u potpunosti razjašnjena.
Veliku pozornost privlače i promjene u autonomnom živčanom sustavu, koji regulira funkcije poput srčanog ritma, krvnog tlaka, disanja i probave. Poremećaji njegove regulacije mogu pridonositi simptomima poput ortostatske intolerancije, vrtoglavice ili ubrzanog rada srca pri promjeni položaja tijela.
Istraživanja također upućuju na moguće promjene u energetskom metabolizmu stanica. Kod dijela osoba opisane su razlike u načinu na koji stanice proizvode i koriste energiju, no trenutačno nema dovoljno dokaza da bi se one smatrale jedinstvenim uzrokom bolesti. Riječ je o području koje se intenzivno istražuje.
Sve više pažnje posvećuje se i crijevnoj mikrobioti. Kod pojedinih oboljelih opisane su razlike u sastavu crijevnih mikroorganizama u usporedbi sa zdravim osobama. Međutim, dosadašnja istraživanja ne omogućuju zaključak jesu li te promjene uzrok bolesti, njezina posljedica ili dio složenijih bioloških procesa koji prate razvoj ME/CFS-a.
Kod značajnog broja oboljelih prvi simptomi pojavljuju se nakon virusne infekcije, zbog čega se posebna pozornost posvećuje postinfektivnim mehanizmima bolesti. Ipak, ni taj čimbenik nije prisutan kod svih osoba s ME/CFS-om, što dodatno potvrđuje da je riječ o heterogenom poremećaju.
Kako se postavlja dijagnoza?
Jedan od najvećih izazova u dijagnostici jest činjenica da ne postoji jedan laboratorijski nalaz niti dijagnostička pretraga kojom bi se bolest mogla potvrditi ili isključiti. Dijagnoza se postavlja na temelju karakterističnih simptoma, njihova trajanja, međunarodno prihvaćenih dijagnostičkih kriterija te isključivanja drugih bolesti koje mogu uzrokovati sličnu kliničku sliku.
Zbog toga obrada osobe s dugotrajnim umorom zahtijeva sustavan pristup. Ovisno o simptomima i kliničkoj slici, liječnik može preporučiti laboratorijsku procjenu kompletne krvne slike, funkcije štitnjače, statusa željeza i feritina, vitamina B12, folata i vitamina D, glikemije, funkcije bubrega i jetre te drugih pretraga prema individualnoj procjeni. Kod pojedinih osoba potrebna je i dodatna obrada poremećaja spavanja, autoimunih, neuroloških ili kardioloških bolesti.
Cilj takve obrade nije samo postaviti dijagnozu ME/CFS-a, nego i pravodobno prepoznati druga zdravstvena stanja koja mogu biti uzrok ili dodatni čimbenik dugotrajne iscrpljenosti.
Prehrana i životne navike – važan dio sveobuhvatne skrbi
Jedno od najčešćih pitanja osoba kojima je dijagnosticiran ME/CFS jest može li prehrana pomoći u ublažavanju simptoma ili ubrzati oporavak. Iako se posljednjih godina provodi sve veći broj istraživanja o ulozi prehrane u kroničnim bolestima, trenutačno ne postoji prehrambeni obrazac za koji je dokazano da liječi ME/CFS niti postoji dodatak prehrani koji može ukloniti uzrok bolesti. To, međutim, ne znači da prehrana nije važna. Naprotiv, očuvanje adekvatnog nutritivnog statusa, prevencija pothranjenosti i pravodobno liječenje potvrđenih nutritivnih deficita važan su dio sveobuhvatne skrbi za osobe s ovom bolešću.
Kod osoba s izraženom iscrpljenošću često dolazi do smanjenog apetita, preskakanja obroka ili smanjenja tjelesne aktivnosti, što dugoročno može utjecati na unos energije, proteina te pojedinih vitamina i minerala. Zbog toga je cilj prehrane prvenstveno osigurati dovoljan unos svih nutrijenata potrebnih za normalno funkcioniranje organizma te očuvati mišićnu masu i opće zdravstveno stanje.
Preporučuje se raznolika prehrana koja uključuje dovoljno povrća i voća, kvalitetne izvore proteina, cjelovite žitarice koje osoba dobro podnosi, mahunarke, orašaste plodove, sjemenke te izvore nezasićenih masnih kiselina poput maslinova ulja i plave ribe. Takav prehrambeni obrazac ne djeluje specifično na ME/CFS, ali organizmu osigurava vitamine, minerale, prehrambena vlakna i druge bioaktivne spojeve koji pridonose normalnom funkcioniranju imunološkog, živčanog i mišićnog sustava.
Nutritivni deficiti zahtijevaju ciljanu procjenu
Kronični umor često potiče osobe da samostalno započnu uzimati velik broj dodataka prehrani. Međutim, suvremene smjernice ne preporučuju rutinsku primjenu vitamina, minerala ili drugih dodataka prehrani kao liječenja ME/CFS-a. Ako se laboratorijskom obradom utvrdi nedostatak željeza, vitamina B12, folata, vitamina D ili drugih nutrijenata, njihova nadoknada predstavlja liječenje potvrđenog deficita i može doprinijeti poboljšanju simptoma koji su s njime povezani. Ipak, važno je naglasiti da ispravljanje nutritivnog manjka ne predstavlja specifično liječenje same bolesti.
Upravo zato odluku o suplementaciji treba donositi individualno, na temelju prehrambene anamneze, kliničke slike i laboratorijskih nalaza, a ne prema univerzalnim preporukama ili informacijama dostupnima na internetu.
Crijevna mikrobiota – obećavajuće područje istraživanja
Posljednjih godina crijevna mikrobiota postala je jedno od najdinamičnijih područja biomedicinskih istraživanja. Sve je više dokaza da mikroorganizmi koji nastanjuju ljudska crijeva sudjeluju u regulaciji imunološkog sustava, metabolizmu hranjivih tvari, očuvanju crijevne barijere i komunikaciji između crijeva i središnjeg živčanog sustava.
Kod dijela osoba s ME/CFS-om istraživanja su pokazala razlike u sastavu crijevne mikrobiote u odnosu na zdrave ispitanike, a probavne tegobe, osobito sindrom iritabilnog crijeva (IBS), češće su prisutne upravo u ovoj skupini bolesnika.
Međutim, važno je istaknuti da dosadašnja istraživanja nisu dokazala uzročno-posljedičnu povezanost između promjena mikrobiote i razvoja bolesti. Drugim riječima, još uvijek nije poznato jesu li promjene mikrobiote uzrok ME/CFS-a, njegova posljedica ili dio složenijih bioloških procesa koji prate bolest.
Zbog toga se danas ne preporučuju specifični prehrambeni protokoli usmjereni isključivo na promjenu mikrobiote kao liječenje ME/CFS-a. Ipak, raznolika prehrana bogata prehrambenim vlaknima, povrćem, voćem, mahunarkama i drugim biljnim namirnicama doprinosi održavanju raznolike crijevne mikrobiote i predstavlja dio općih preporuka za očuvanje zdravlja.
San – važan čimbenik oporavka
Neosvježavajući san jedno je od ključnih obilježja ME/CFS-a. Za razliku od uobičajenog umora, kod kojeg kvalitetan san najčešće dovodi do oporavka, osobe s ovom bolešću često navode da se bude jednako iscrpljene kao i prije odlaska na počinak.
Iako poboljšanje kvalitete sna ne liječi ME/CFS, ono može imati važnu ulogu u očuvanju svakodnevnog funkcioniranja i kvalitete života. Redovit ritam spavanja, odgovarajuća higijena sna te pravodobno prepoznavanje i liječenje poremećaja spavanja važni su elementi cjelokupne skrbi.
Upravljanje energijom – temelj suvremenih preporuka
Jedan od najvažnijih pomaka u suvremenom pristupu liječenju ME/CFS-a odnosi se na razumijevanje važnosti upravljanja raspoloživom energijom tijekom dana. Zbog karakteristične malaksalosti nakon napora, pretjerana fizička ili mentalna aktivnost može izazvati značajno pogoršanje simptoma. Upravo zato međunarodne smjernice preporučuju strategiju poznatu kao pacing.
Pacing podrazumijeva prepoznavanje vlastitih granica, planiranje aktivnosti, raspoređivanje odmora tijekom dana i izbjegavanje naglih oscilacija između pretjeranog napora i dugotrajnog mirovanja. Cilj nije potpuno izbjegavanje aktivnosti, nego pronalaženje razine opterećenja koja omogućuje održavanje funkcionalnosti bez izazivanja pogoršanja simptoma.
Važno je naglasiti da ono što predstavlja prihvatljivu razinu aktivnosti za jednu osobu ne mora biti primjereno drugoj. Upravo zato plan aktivnosti uvijek treba biti individualno prilagođen.
Mentalno zdravlje i podrška
Život s kroničnom bolešću može imati značajan utjecaj na emocionalno zdravlje. Dugotrajna iscrpljenost, smanjena radna sposobnost, ograničenja u svakodnevnim aktivnostima i nerazumijevanje okoline predstavljaju velik psihološki teret za mnoge oboljele.
Važno je jasno naglasiti da psihološki čimbenici nisu uzrok ME/CFS-a. Međutim, psihološka podrška može pomoći osobama u suočavanju s kroničnom bolešću, prilagodbi promijenjenim životnim okolnostima i očuvanju kvalitete života.
Što suvremene smjernice ne preporučuju?
S obzirom na to da uzrok bolesti još uvijek nije u potpunosti razjašnjen, na internetu se mogu pronaći brojni programi koji obećavaju potpuno izlječenje putem restriktivnih dijeta, detoksikacijskih protokola ili velikog broja dodataka prehrani.
Za većinu takvih pristupa trenutačno ne postoje kvalitetni znanstveni dokazi koji bi opravdali njihovu rutinsku primjenu. Stoga je preporučljivo biti oprezan prema metodama koje obećavaju brzo ili potpuno izlječenje bez odgovarajuće medicinske procjene.
Zaključno, sindrom kroničnog umora (ME/CFS) složena je kronična bolest koja nadilazi uobičajeni osjećaj umora. Riječ je o poremećaju koji može zahvatiti više organskih sustava i značajno ograničiti svakodnevno funkcioniranje, radnu sposobnost i kvalitetu života.
Iako uzrok bolesti još uvijek nije u potpunosti razjašnjen, posljednjih godina ostvareni su značajni pomaci u razumijevanju njezinih bioloških mehanizama. Danas je jasno da uspješna skrb zahtijeva individualiziran pristup koji uključuje pravodobnu dijagnostičku obradu, liječenje pridruženih bolesti, očuvanje nutritivnog statusa, kvalitetan san, prilagodbu svakodnevnih aktivnosti te multidisciplinarnu podršku.
Najvažnija poruka jest da dugotrajnu iscrpljenost ne treba smatrati neizbježnim dijelom života. Ako umor traje mjesecima, ne prolazi nakon odmora i počinje ograničavati svakodnevne aktivnosti, potrebno je potražiti liječničku pomoć. Pravodobna procjena može pomoći u otkrivanju uzroka simptoma, isključivanju drugih bolesti i planiranju odgovarajuće skrbi.
Iako još uvijek ne postoji lijek koji bi doveo do potpunog izlječenja ME/CFS-a, kontinuirana znanstvena istraživanja pružaju sve bolje razumijevanje ove bolesti i stvaraju temelje za razvoj preciznije dijagnostike i učinkovitijih terapijskih pristupa u budućnosti.
Dugotrajna iscrpljenost ne bi se trebala promatrati kao neizbježna posljedica užurbanog života ili starenja. Kada umor traje mjesecima i počinje ograničavati svakodnevno funkcioniranje, važno je ne zaustaviti se na ublažavanju simptoma, nego potražiti njihove moguće uzroke. Individualizirana stručna procjena, utemeljena na suvremenim znanstvenim spoznajama, omogućuje sagledavanje cjelokupne kliničke slike i izradu preporuka prilagođenih upravo potrebama pojedinca. Jer tek kada razumijemo zašto se simptomi javljaju, možemo donijeti odluke koje dugoročno podupiru zdravlje i kvalitetu života.
***
Foto: Canva
