O trudnoći i dolasku bebe danas, teoretski, možemo naučiti gotovo sve: šta nas čeka na porodu, kako se brinuti o novorođenčetu, kako ga nositi, presvući ili prepoznati njegove potrebe. Ali postoji dio za koji je mnogo teže napraviti plan: kako ćemo se mi osjećati u svemu tome. Šta kada beba plače, mi ne znamo kako da je umirimo, a uz umor i frustraciju počnemo preispitivati i vlastitu sposobnost da budemo majke?
Upravo o toj, manje vidljivoj strani majčinstva govorila je Asima Bratanović, magistra psihologije i psihoterapeutkinja pod supervizijom, osnivačica Care4me centra za psihološko savjetovanje i psihoterapiju, te centra za rani razvoj djece Cool4school. U podcastu radoznale mame s Aidom Hadžić razgovarala je o mentalnoj pripremi za porod, očekivanjima koja žene imaju od sebe, promjeni identiteta nakon dolaska bebe i načinu na koji iskustva iz vlastitog djetinjstva oblikuju roditeljstvo.
Priprema ne znači da sve možemo kontrolisati
Jedna od prvih važnih poruka razgovora jeste da priprema za porod i roditeljstvo može biti korisna, ali nije garancija da će sve proteći onako kako smo zamislile. Kada se žena suoči s teškoćama, lako se može javiti osjećaj krivice: možda je trebala otići na dodatne pripreme, više čitati ili bolje se informisati.
Takvo razmišljanje može stvoriti osjećaj da smo, uz dovoljno truda i pripreme, mogle izbjeći teškoće s kojima se suočavamo. Međutim, na iskustvo trudnoće, poroda i ranog postpartuma utiču brojni faktori, počevši od ličnih karakteristika, preko porodičnih odnosa pa sve do dostupne podrške i životnih okolnosti.
“Život je pun nepredviđenih situacija, loših dana, pokušaja i neuspjeha, grešaka, loših odluka, izbora koji će se ispostaviti da nisu okej, jer je to život, a ne jer smo mi nespremni, neadekvatni, nesposobni, nismo se dovoljno pripremili ili nismo prošli sve obuke.” naglašava Bratanović.
Priprema je, dakako, važna. Ona nam može dati znanje, sigurnost i korisne alate, ali ne može ukloniti svu neizvjesnost niti nas pripremiti za svaki mogući scenarij. To što se ne snalazimo onako kako smo očekivale ne znači automatski da smo se nedovoljno pripremile ili da nismo spremne za majčinstvo, istaknuto je.
Kada je teško, ne znači automatski da nešto nije u redu s nama
U prvim mjesecima s bebom i svakodnevne stvari, poput odmora, obroka ili tuširanja, mogu postati izazov. Kao rezultat, umor, frustracija, nesigurnost i osjećaj preplavljenosti nerijetko budu dio prilagođavanja na novu životnu dinamiku.
Bratanović je ukazala i na očekivanja koja majke postavljaju pred sebe:
“Problem je [u razmišljanju] ‘Ali ja sam trebala da idem na pripreme, trebala sam da znam kako ću dojiti, kako ću je uspavati, treba da znam kako da je umirim, da sve znam. I s obzirom da ne znam i da mi je to preplavljujuće, da sam vrlo često jako uznemirena, pogubljena, ne znam šta da radim, ponekad se i plašim… Mora da ja prolazim kroz postporođajnu depresiju.’” istakla je Bratanović, opisujući način razmišljanja koji nije stran mnogim novim mamama.
Iza takvih misli ponekad se, ističe Bratanović, krije uvjerenje da i majčinstvo moramo savladati bez greške, pa je važno razumjeti “zašto je mislila da će to u životu odraditi bez greške, da će i u tome biti savršena”.
Uloga majke može iznijeti na površinu obrasce i uvjerenja koja smo usvojili mnogo ranije. Ipak, intenzivnu ili dugotrajnu tugu, strah i uznemirenost ne treba automatski pripisivati prilagođavanju. Ako utiču na svakodnevno funkcionisanje ili brigu o sebi i bebi, važno je potražiti stručnu procjenu. U konačnici, ne moramo znati šta nam se dešava da bismo zatražili podršku.
Gdje je žena u majčinstvu?
Dolazak bebe mijenja našu svakodnevicu, ali i način na koji vidimo sebe. U novoj ulozi mogu isplivati ranije usvojena uvjerenja i obrasci ponašanja, kao i očekivanje da sve moramo raditi savršeno. Uz to, društvene mreže često stvaraju sliku da je tuđe majčinstvo jednostavnije i organizovanije od našeg.
Zato je važno govoriti ne samo o tome kako brinuti o bebi nego i o ženi koja postaje majka, njenim potrebama, odnosima i promjenama kroz koje prolazi.
Možda se ne možemo u potpunosti pripremiti za majčinstvo, ali možemo naučiti imati realnija očekivanja i tražiti podršku kada nam je potrebna. Jer biti dobra mama ne znači da nam nikada nije teško. A priznati da nam je teško ne znači da nešto radimo pogrešno.
Cijeli razgovor možete poslušati na podcastu radoznale mame.
***
Foto: PR
