Između majčinstva, porodice, vlastitih ambicija i svakodnevnih obaveza, žene često pronađu vremena za sve osim za sebe. Amina Ćatić taj osjećaj dobro poznaje. Upravo zato njen LINUR Pilates Studio u Sarajevu nije nastao samo iz ljubavi prema Pilatesu nego i iz želje da ženama ponudi prostor u kojem neće morati opravdavati vrijeme koje posvećuju sebi.
Ime LINUR nastalo je spajanjem imena njene djece, Line i Anura, a iza njega stoji mnogo više od poslovne ideje. Tu su edukacije, prvi treninzi s klijenticama, podrška porodice i odluka da vlastito iskustvo pretvori u nešto što će koristiti drugim ženama.
U studiju s pet Reformera Amina je odlučila dati prednost individualnom pristupu, stručnosti i osjećaju pripadnosti. Posebno mjesto zauzima i dječiji kutak, osmišljen za mame koje često odustaju od vlastitih planova jer nemaju kome ostaviti djecu.
Danas, nekoliko mjeseci nakon otvaranja, LINUR polako postaje ono čemu se Amina nadala: zajednica žena koje dolaze zbog treninga, ali se vraćaju i zbog osjećaja koji ih tamo dočeka.
Za inspo.ba Amina govori o majčinstvu i poduzetništvu, važnosti podrške, izazovima usklađivanja različitih životnih uloga, ali i o tome zašto vjeruje da briga o sebi ne treba biti posljednja stavka na ženskoj listi obaveza.
Amina, danas te mnoge žene poznaju kao instruktoricu Pilatesa i osnivačicu LINUR-a. Ipak, iza svake poduzetničke priče stoji osoba sa svojim svakodnevnim obavezama, željama i izazovima. Ko je Amina kada se ugase svjetla studija i završi posljednji trening?
Ja sam prije svega mama i supruga. Mama koja uživa u kafi usred galame i igračaka i supruga beskrajno zahvalna na partneru kakvog imam.
Još uvijek učim kako biti sve odjednom, i mama, i supruga, i poduzetnica. Upravo taj izazov da ostvarim ono što želim, a istovremeno odgovorim na sve obaveze koje svakodnevica donosi, pomaže mi da bolje razumijem žene koje dolaze u moj studio.
Motiviše me da im pomognem da lakše usklade sve svoje uloge, ali i da, učeći iz tuđeg iskustva, možda brže pronađu put nazad prema sebi.
Pilates je danas mnogo više od popularnog načina vježbanja, ali rijetko razmišljamo o tome šta on znači ženama koje su mu posvetile svoj profesionalni život. Kada je za tebe prestao biti samo trening i postao nešto čime se želiš ozbiljno baviti?
Ne bih izdvojila jedan trenutak. Prije bih rekla da je to bio put sastavljen od više važnih spoznaja.
Jedna od njih bila je kada sam shvatila koliko Pilates znači meni lično, kako za fizičko tako i za mentalno zdravlje.
Drugi važan trenutak došao je s mojim prvim klijenticama, njihovim rezultatima i reakcijama na moj rad.
Ipak, najveća motivacija bila mi je slika žene kakva želim biti u godinama koje dolaze, i sebi i drugima. Želim biti zdrava žena, snažnih mišića i fleksibilne kičme, sposobna odgovoriti na izazove koje život donosi.
Mnoge žene godinama razmišljaju o pokretanju vlastitog posla, ali između želje i odluke često stoji mnogo strahova i neizvjesnosti. Šta je tebi dalo hrabrost da napraviš taj korak i otvoriš vlastiti studio?
Da budem potpuno iskrena, presudilo je to što je podrška moje porodice i prijatelja postala toliko snažna da put u drugom smjeru jednostavno više nije bio opcija. (smijeh)
Vrlo brzo nakon što sam se počela baviti Pilatesom upisala sam prvu edukaciju, sa željom da postanem instruktorica.
S prvim klijenticama pojavio se i san o vlastitom studiju. Ipak, presudna je bila podrška ljudi oko mene i njihova vjera da je to nešto što trebam i mogu ostvariti.
Nazivi brendova često nastaju iz poslovnih ideja, ali LINUR nosi mnogo ličniju priču. Kako je nastalo ovo ime i zašto ti je bilo važno da upravo ono predstavlja tvoj studio?
Ime studija posebno mi je blisko srcu jer je nastalo kombinacijom imena moje djece, Line i Anura.
Oni su moja najveća motivacija i željela sam da ime studija nosi upravo tu simboliku.
Kada govoriš o LINUR-u, često ističeš da nisi željela otvoriti samo još jedan prostor za vježbanje. Šta si kao žena i majka prepoznala da nam danas nedostaje i šta si željela ponuditi ženama koje će dolaziti u tvoj studio?
Za mene je LINUR mjesto na kojem žena konačno može ostaviti po strani sve uloge koje svakodnevno nosi i barem tih 50 minuta uraditi nešto samo za sebe.
Današnja svakodnevica žene izuzetno je zahtjevna i užurbana. Vjerujem da je za njeno fizičko i mentalno zdravlje veoma važno da ima vrijeme koje pripada samo njoj.
Kada vidim žene kako izlaze iz studija drugačijim korakom i s drugačijom energijom od one s kojom su ušle, znam da smo napravile nešto više od treninga.
Jedan od detalja koji LINUR čini posebno zanimljivim mamama jeste dječiji kutak. Iza te odluke, pretpostavljamo, stoji i tvoje lično iskustvo. Koliko si puta i sama morala odustati od nečega što želiš jer nisi znala kako organizovati vrijeme i brigu o djeci?
Mnogo puta. I sama sam majka i jako dobro poznajem taj osjećaj.
Koliko sam samo puta odustala od nečega za sebe jer sam razmišljala o tome gdje ću s dječicom.
Nisam mogla graditi mjesto za žene, a da pritom ne mislim i na mame.
Kada vidim dijete koje se igra dok njegova mama može odvojiti vrijeme za trening, to mi je potvrda da je dječiji kutak bio prava odluka.
Čak i kada uspijemo pronaći vrijeme za sebe, mnoge žene, posebno majke, osjećaju grižnju savjesti. Jesi li se i sama borila s onim unutrašnjim glasom koji govori da bi u tom trenutku trebala biti negdje drugo, raditi nešto korisnije ili provoditi vrijeme s djecom?
Jesam, i to mnogo puta.
Poznajem taj tihi glas koji govori: „Trebala bih biti s djecom“, čak i dok sam na treningu.
Ali s vremenom sam naučila da majka koja je potpuno iscrpljena nema mnogo toga za dati.
Kada izdvojim sat vremena za sebe, kući se vraćam strpljivija i prisutnija.
Voljela bih da svaka žena može osjetiti koliko joj to znači, bez grižnje savjesti.
Danas se mnogo govori o ženskoj podršci, ali ona se ne gradi samo lijepim riječima. Kako zamišljaš zajednicu žena koja nastaje oko LINUR-a i šta bi voljela da žene pronađu jedna u drugoj, osim zajedničke ljubavi prema Pilatesu?
Želim da žene u LINUR-u pronađu ono što sam i sama godinama tražila – prostor bez poređenja i pritiska.
Prostor i zajednicu u kojoj znaju da imaju moju podršku, ali i podršku jedna druge.
Sarajevo danas ima sve više prostora za različite vrste treninga, pa žene imaju mogućnost izbora. Šta smatraš najvažnijim u pristupu koji njeguješ u LINUR-u i na čemu nikada ne želiš praviti kompromise?
Sa sigurnošću mogu reći da su to moja posvećenost i stručnost.
Veliku važnost pridajem kontinuiranom učenju i usavršavanju. U svoje znanje i vještine ulažem mnogo vremena, energije i finansijskih sredstava jer vjerujem da je to temelj kvalitetnog rada.
Istovremeno, trudim se da kroz svoje znanje i iskustvo što bolje upoznam svaku klijenticu, njeno tijelo, potrebe i mogućnosti, kako bih joj mogla pomoći na način koji joj najviše odgovara.
Ovdje nisi samo broj, ovdje te neko zaista vidi.
Mnoge žene odgađaju prvi dolazak na trening jer misle da nisu dovoljno spremne, fleksibilne ili u formi. Kada takva žena prvi put zakorači u LINUR, šta bi voljela da osjeti već na samom ulazu?
Da može izdahnuti.
Da ne mora ništa dokazivati, ni kako izgleda, ni koliko je u formi.
Samo da je tu i da je to dovoljno.
A kada nakon tih 50 minuta izađe iz studija, šta bi voljela da ponese sa sobom, osim osjećaja da je uradila nešto dobro za svoje tijelo?
Osjećaj da je vrijedna vremena koje je sebi posvetila.
To je osjećaj koji i sama nosim sa svakog treninga i želim da ga ponese svaka žena koja prođe kroz naša vrata.
Od prvih ideja i planiranja do trenutka kada su prve članice ušle u studio, iza tebe je mnogo važnih koraka. Sada, kada LINUR već živi svoju svakodnevicu, šta te najviše raduje i postoje li trenuci u kojima pomisliš da je sav trud zaista imao smisla?
Emocije su se nakon otvaranja samo pojačale.
Zajednica je sve veća, moja povezanost s klijenticama sve snažnija, a samim tim i ja sam sve emotivnija.
Preponosna sam na svaku od svojih klijentica jer ne odustaju od sebe. Posebno me raduje svaki njihov napredak koji dolazi zahvaljujući kontinuiranim treninzima.
Za kraj, zamislimo ženu koja upravo čita ovaj intervju. Već dugo želi početi trenirati, pronaći vrijeme za sebe ili jednostavno promijeniti nešto u svojoj svakodnevici, ali stalno čeka da se obaveze smanje i da dođe pravi trenutak. Šta bi joj poručila?
Znam taj osjećaj. To čekanje „pravog trenutka“ koji nikako da dođe.
Ali ti si važna sada. Ne tek nakon posla, djece i svih drugih obaveza.
Da bi bila dobra drugima, prvo moraš biti dobra sebi.
Dođi, počni polako, a ja ću biti tu da te podržim na tom putu. 🤍
***
Foto: Amina Ćatić (privatni arhiv)
