Zdravo radno mjesto: između pravilnika i stvarnog zdravlja zaposlenika
Zdravo radno mjesto često postoji na papiru. Definirano je pravilnicima, certifikatima i internim dokumentima koji propisuju minimalne tehničke i organizacijske uvjete rada. Stol je odgovarajuće visine, rasvjeta zadovoljava normu, pauza je formalno omogućena. Ipak, istovremeno sve veći broj zaposlenika osjeća kronični umor, pad koncentracije, mentalnu zasićenost, poremećaje sna, probavne tegobe i osjećaj da se oporavak od radnog dana sve teže događa.
Ovaj nesklad između formalne usklađenosti i stvarnog iskustva rada postavlja ključno pitanje: je li radno mjesto zaista zdravo ako tijelo i živčani sustav dugoročno ne mogu funkcionirati bez iscrpljivanja?
Zdravlje na radu ne događa se povremeno, niti se svodi na sprječavanje ozljeda. Ono se gradi svakodnevno, kroz ritam, očekivanja, način organizacije posla i kulturu odnosa. Upravo u tom prostoru između propisa i svakodnevice leži razlika između zdravog radnog mjesta u teoriji i zdravog radnog mjesta u stvarnosti.
Radno mjesto kao biološki okoliš, a ne samo organizacijski okvir
Svako radno mjesto predstavlja biološki okoliš. Tijelo ne razlikuje stres uzrokovan fizičkom prijetnjom od stresa uzrokovan stalnim pritiskom rokova, prekidanjima, nejasnim očekivanjima ili kontinuiranom dostupnošću. Na razini živčanog i hormonalnog sustava, signal je isti: potreba za prilagodbom.
Dugotrajna mentalna opterećenja, sjedenje, rad u zatvorenim prostorima, smanjeno kretanje i visoka kognitivna zahtjevnost potiču dugotrajnu aktivaciju stresnog odgovora. Kortizol ostaje povišen, regulacija šećera u krvi postaje nestabilnija, a tijelo se sve teže vraća u stanje oporavka. Kada takvi uvjeti traju mjesecima ili godinama, dolazi do iscrpljivanja koje se često pogrešno interpretira kao manjak motivacije ili osobna slabost.
Zdravo radno mjesto u stvarnosti prepoznaje da radni uvjeti imaju izravan fiziološki učinak i da zdravlje zaposlenika ne može biti odvojeno od načina na koji je rad organiziran.
Zašto formalna briga o zdravlju često ne djeluje
Mnoge organizacije uvode programe vezane uz zdravlje zaposlenika, no njihov učinak često ostaje ograničen. Razlog nije u nedostatku dobre namjere, već u činjenici da se zdravlje pokušava „dodati“ postojećem sustavu rada, umjesto da se sustav prilagodi ljudskoj biologiji.
Povremene radionice, predavanja o upravljanju stresom ili poticanje zaposlenika da se brinu o sebi izvan radnog vremena ne mogu kompenzirati radni dan koji je strukturno preopterećen. Ako su očekivanja stalno visoka, pauze nepredvidive, a granice rada nejasne, individualne strategije oporavka imaju vrlo ograničen doseg.
Stvarna podrška zdravlju počinje osnovnim uvjetima rada: realnim planiranjem opterećenja, jasnim prioritetima, predvidivim pauzama i kulturom u kojoj se odmor ne doživljava kao luksuz, nego kao nužan dio radne učinkovitosti.
Ritam rada kao temelj održivosti
Jedan od najvažnijih, a najmanje reguliranih elemenata zdravog radnog mjesta jest ritam. Ljudski organizam funkcionira ciklički. Potrebna mu je izmjena fokusa i odmora, napora i oporavka. Kada je radni dan fragmentiran stalnim prekidima, hitnostima i promjenama prioriteta, tijelo ostaje u stanju stalne pripravnosti.
Takvo stanje dugoročno narušava koncentraciju, donošenje odluka i emocionalnu stabilnost. Zdravo radno mjesto ne znači odsustvo intenzivnog rada, nego postojanje strukture koja omogućuje oporavak. Predvidivost u rasporedu, jasni blokovi rada i realna očekivanja stvaraju osjećaj sigurnosti, što izravno smanjuje fiziološki stres.
Psihološka sigurnost kao preduvjet zdravlja
Iako se rijetko navodi u pravilnicima, psihološka sigurnost jedan je od ključnih zdravstvenih čimbenika radnog okruženja. Okruženje u kojem zaposlenici mogu postavljati pitanja, priznati pogrešku ili izraziti potrebu za pauzom bez straha od sankcija ima mjerljiv učinak na smanjenje kroničnog stresa.
Kada su očekivanja nejasna, komunikacija kontradiktorna, a pogreške strogo sankcionirane, tijelo reagira kao da je izloženo prijetnji. Dugoročno, takvo okruženje povećava rizik od izgaranja, anksioznosti i tjelesnih simptoma povezanih sa stresom.
Zdravo radno mjesto u stvarnosti uključuje kulturu povjerenja, jasnu komunikaciju i realne ciljeve. To nisu „meke“ vrijednosti, nego temelj stabilnog funkcioniranja ljudi i timova.
Različiti ljudi, različite potrebe
Zaposlenici nisu jednaka skupina. Razlikuju se po dobi, zdravstvenom statusu, obiteljskim okolnostima i životnim fazama. Jednaki uvjeti ne znače nužno jednake mogućnosti. Zdravo radno mjesto prepoznaje te razlike i omogućuje određeni stupanj fleksibilnosti, bez stigmatizacije.
Takav pristup ne znači gubitak strukture, nego razumijevanje da je zdravlje dinamično stanje. Organizacije koje uvažavaju tu dinamiku dugoročno imaju stabilnije timove, manju fluktuaciju i veći osjećaj pripadnosti među zaposlenicima.
Zdravlje kao organizacijska odgovornost, a ne osobni teret
U praksi, zdravo radno mjesto nije projekt s početkom i krajem. Ono je proces koji se očituje u svakodnevnim odlukama: kako se planira rad, kako se reagira na preopterećenje, koliko se ozbiljno shvaćaju signali umora i iscrpljenosti.
Kada se zdravlje promatra isključivo kao individualna odgovornost zaposlenika, organizacija gubi priliku za prevenciju. Suprotno tome, kada se zdravlje shvati kao zajednička vrijednost i odgovornost, stvara se sustav u kojem ljudi mogu dugoročno funkcionirati bez da stalno „plaćaju cijenu“ vlastitim zdravljem.
Kako se zdravo radno mjesto gradi u praksi: MH HEALTH programi
Razumijevanje ovih principa prvi je korak. Drugi, jednako važan, jest njihova konkretna i sustavna primjena. Upravo tu razliku između teorije i svakodnevne prakse adresiraju MH HEALTH programi korporativnog savjetovanja za zdravo radno mjesto.
MH HEALTH programi osmišljeni su kako bi organizacijama pomogli da zdravlje zaposlenika ne ostane deklarativna vrijednost, nego postane funkcionalni dio radne kulture. Programi se temelje na integriranom pristupu koji povezuje zaštitu zdravlja na radu, nutricionističku i metaboličku podršku, razumijevanje stresa i radnih opterećenja te individualne potrebe zaposlenika u različitim životnim i radnim fazama.
U praksi, to uključuje procjenu zdravstvenih i organizacijskih rizika, individualno savjetovanje zaposlenika, edukativne radionice i predavanja te blisku suradnju s HR-om i menadžmentom u razvoju dugoročnih strategija zdravlja. Zdravlje se ne promatra izolirano, već kao sustav u kojem organizacija ima aktivnu i odgovornu ulogu.
Ulaganje u ovakve programe nije kratkoročna wellness inicijativa, nego strateška odluka. Organizacije koje zdravlje zaposlenika tretiraju kao temelj održivog rada stvaraju stabilnije timove, smanjuju bolovanja i dugoročno jačaju otpornost cijelog sustava.
Zdravo radno mjesto ne nastaje slučajno. Ono se gradi svjesno, stručno i sustavno.
Za Inspo: MSc. NUTR. & ZNR. Merdijana Dugonjić, dipl.ing., MD HEALTH
Merdijana Dugonjić, magistrica nutricionizma, praktičar funkcionalne medicine i stručnjakinja za zaštitu zdravlja na radu. Kroz savjetovanja, edukacije i suradnju s organizacijama prenosi znanstvene spoznaje o prehrani, ergonomiji, funkcionalnom pristupu i psihosocijalnim aspektima zdravlja u praktične smjernice za svakodnevni život, inspirirajući pojedince i zajednice da zdravlje prepoznaju ne kao luksuz, već kao najvrjedniji resurs i temelj ispunjenog života. Posebnu pažnju posvećuje promicanju zdravlja i dobrobiti žena kroz podršku u različitim životnim fazama, edukaciji o hormonalnoj ravnoteži, prevenciji kroničnih bolesti, održavanju vitalnosti i mentalne otpornosti, pomažući im da izgrade trajne navike koje jačaju zdravlje, energiju i kvalitetu života.
