Toplina, hrana, ritam i mir: kako preživjeti praznike a ostati u balansu
Praznici uvijek dođu na neki poseban način, tiho i neprimjetno, kao da prvo zastanu na pragu kuće pa čekaju da ih primijetiš. U zraku se osjeti promjena: mirisi postanu topliji, večeri mekše, a kuhinja življa. I dok se ljudi oko tebe prepuštaju atmosferi koja se ne događa svaki dan, ti možda u sebi osjetiš nešto sasvim drugo – blagu nelagodu, tanku napetost, pitanje koje drhti negdje ispod kože. Šta ako sve što dolazi, svi ti bogati obroci, kolači, druženja i kasne večere, poremete ono što si gradila? Šta ako nekoliko dana drugačijeg ritma izbriše tvoju rutinu i učini da se opet osjetiš teško u vlastitom tijelu?
Ali naše tijelo ima svoj način da odgovori, samo ga rijetko slušamo. Ono se ne plaši jednog kolača, ni jednog obilnog ručka, ni nekoliko dana kada se jede više. Tijelo nije staklo. Ono je čudo koje se prilagođava, vraća u ravnotežu, regulira svaki talas. Nauka jasno pokazuje da kratkotrajni periodi obilnije ishrane ne mijenjaju dugoročno ni metabolizam ni masno tkivo. Ono što često nazivamo “debljanjem” nakon svečane večere uglavnom su voda, glikogen i sadržaj probavnog sistema – prolazne stvari, ne trajne promjene. Metabolizam odrasle osobe ostaje stabilan, čvrst, inteligentan, sve dok je tijelo smireno.
A tijelo se najviše uznemiri – ne od hrane, nego od stresa. Od misli koje stegnu stomak, od straha da ćeš “pokvariti sve”, od krivnje koja se uvlači u ramena. Kortizol, hormon stresa, remeti probavu, utiče na apetit, potiče tijelo da skladišti energiju na način koji nam se ne sviđa. Nauka nam godinama pokazuje da hrana može biti sasvim blaga za tijelo, ali misao o hrani može biti teška. Ista porcija, potpuno drugačiji fiziološki odgovor, sve zavisi od stanja u kojem jedeš.
Zato je ljepota priče o prazničnoj ishrani zapravo jednostavna: počinje mnogo prije tanjira, u načinu na koji dočekuješ dan. Jedno obično jutro, prije nego što kuća postane puna mirisa i zvukova, može biti tvoje najvažnije uporište. Ne ona “neću jesti ništa do ručka” logika koja vodi u kasnije prejedanje, nego mali, nježan obrok kojim tijelu kažeš: “Neću te pustiti da budeš prazno.” Jaja sa povrćem, komadić hljeba od cjelovitog zrna – sve to šalje poruku sigurnosti. Studije potvrđuju da preskakanje obroka pojačava hormon gladi, povećava žudnju i remeti odnos prema hrani, dok redovitost tijelo vraća u mir.
Kasnije, kad počnu pripreme za praznični ručak, kuhinja postane mali laboratorij emocija i biologije. Dok se luk prži, dok povrće cvrči u tepsiji, dok se zrak puni parom i začinima, tvoj probavni sistem već radi. Mirisi aktiviraju enzime u pljuvački. Tvoje tijelo se sprema. I zato, kada staviš povrće na tanjir – salatu, kiseli kupus, pečeno korjenasto povrće, svježu rikolu, ciklu ili nešto treće – ti ne praviš “dijetni potez”. Ti pomažeš tijelu. Vlakna iz povrća čine razliku: usporavaju skok šećera, produžuju sitost, pomažu crijevima, smiruju varenje. Najveća svjetska analiza o vlaknima pokazala je da je njihov unos jedan od najznačajnijih zaštitnih faktora za metaboličko zdravlje.
Zatim dolaze proteini. Riba, piletina, jaja, grah, leća, tofu – šta god voliš. Proteini su tiha snaga obroka: održavaju stabilnost, daju dugotrajnu sitost, potiču hormone koji smiruju apetit. Kada tijelu daš proteine, ono ne paniči pred hranom. Desert postaje užitak, a ne opasnost. Tradicionalna jela – francuska, pečeno meso, sarma, sve ono što nosi miris djetinjstva – više ne stvaraju strah. Jer kad tijelo ima ono što mu treba, ono se ne bori. Ono uživa.
Na stol tada dolazi i voda, često neprimjetna, ali presudna. Nekoliko gutljaja između jela mijenja sve. Podrška bubrezima, smanjenje nadutosti, bolja probava, jasniji signali gladi i sitosti. Voda je možda najtiši, ali najvjerniji pomagač u svakoj svečanoj trpezi.
A onda, kada obrok prođe, kuća se smiri, a ti osjetiš onu poznatu “prazničnu težinu”, desi se nešto što može biti revolucionarno u svojoj jednostavnosti – kretanje. Ne napor, ne trening, nego deset minuta šetnje. Samo toliko. Nauka kaže da kratka šetnja nakon obroka može smanjiti porast šećera u krvi i do trećine, potaknuti varenje, smanjiti osjećaj težine. To nije napor, to je poklon tijelu.
I tu dolazi najvažnija, najnježnija istina o prazničnoj ishrani – ništa od ovoga ne radiš zato što moraš. Radiš zato što tvoje tijelo bolje funkcioniše kada se prema njemu odnosiš sa pažnjom, a ne sa strahom. Jer postoji još jedan sloj ishrane, onaj koji se ne vidi na tanjiru, ali mijenja sve. To je radost. To je smijeh. To su ljudi s kojima dijeliš sto. Istraživanja jasno pokazuju da društvena povezanost spušta kortizol, poboljšava probavu, jača imunitet, smanjuje upalu. Tijelo doslovno lakše podnosi hranu kada jedeš okružena toplinom i prihvaćenošću.
I zato, dok praznici traju, hrana prestaje biti neprijatelj i ponovo postaje ono što je uvijek trebala biti: dio života, dio tradicije, dio sjećanja. Tvoje tijelo ne pamti savršene tanjire. Pamti kako si se osjećala. Pamti sigurnost. Pamti lakoću. Pamti da si bila prisutna.
Praznici ne brišu napredak. Oni ga mogu produbiti. Ne zato što jedeš manje, nego zato što osjećaš više. Ne zato što kontrolišeš svaki zalogaj, nego zato što razumiješ ritam svog tijela. Kada spojiš malo reda, malo osjećaja, malo nauke i mnogo nježnosti – tada ishrana postaje jednostavna, a praznici mekši.
Želim vam zdrave, sretne i uravnotežene praznične dane!
Za Inspo, s ljubavlju, Merdijana
Merdijana Dugonjić, magistrica nutricionizma, praktičar funkcionalne medicine i stručnjakinja za zaštitu zdravlja na radu. Kroz savjetovanja, edukacije i suradnju s organizacijama prenosi znanstvene spoznaje o prehrani, ergonomiji, funkcionalnom pristupu i psihosocijalnim aspektima zdravlja u praktične smjernice za svakodnevni život, inspirirajući pojedince i zajednice da zdravlje prepoznaju ne kao luksuz, već kao najvrjedniji resurs i temelj ispunjenog života. Posebnu pažnju posvećuje promicanju zdravlja i dobrobiti žena kroz podršku u različitim životnim fazama, edukaciji o hormonalnoj ravnoteži, prevenciji kroničnih bolesti, održavanju vitalnosti i mentalne otpornosti, pomažući im da izgrade trajne navike koje jačaju zdravlje, energiju i kvalitetu života.
