Merdijana Dugonjić: Stakleni stropovi u prehrani – Kako društveni pritisak oblikuje naše prehrambene navike
Povremeno se susrećemo s preprekama koje se pojavljuju bez jasnog razloga, traju stalno i zbog toga nas možda više ni ne iznenađuju. Takve prepreke mogu biti različite – od mikroagresija i nevidljivih očekivanja do otvorenih ograničenja u profesionalnom i privatnom životu. S vremenom, ako ih često doživljavamo, možemo se naviknuti na njih, osjećati frustraciju ili ih jednostavno ignorirati. Nažalost, ignoriranje ovih prepreka ne uklanja njihov utjecaj – one i dalje oblikuju naše ponašanje, samopouzdanje i odluke.
U poslovnom životu i unutar obitelji često osjećamo pritisak koji proizlazi iz očekivanja okoline. Taj pritisak može biti eksplicitan, kao što su zahtjevi nadređenih ili obiteljskih članova, ili implicitno prisutan, kroz društvene norme i neizgovorena pravila ponašanja. Čak i kada eksplicitni pritisak nestane, osjećaj da smo i dalje sputani može ostati, jer smo internalizirali očekivanja i stavove drugih. Uzrok ovog fenomena – bez obzira na spol, rodni identitet, bračni status, činjenicu imamo li djecu ili ne, boju kože, političko opredjeljenje, uspjeh ili neuspjeh, način odijevanja – naziva se “pritisak zajednice”. Ovaj oblik društvenog pritiska oblikuje naše percepcije, osjećaj vrijednosti i samopouzdanje, često bez da smo toga svjesni.
U profesionalnom kontekstu ovaj fenomen često se očituje kroz tzv. “stakleni strop”. Žene, ali i svi pripadnici manjinskih skupina, često se suočavaju s većim opsegom posla, nižom financijskom naknadom i otežanim napredovanjem na višim pozicijama. Stakleni strop opisuje osjećaj postojanja nevidljive ili umjetne prepreke na putu do unapređenja. Taj osjećaj može biti duboko frustrirajući jer iako objektivno postoje mogućnosti za napredak, prepreke su često nevidljive, neformalno prisutne i teško ih je izbjeći. Sindrom staklenog stropa, iako najčešće povezan sa ženama, može utjecati na sve manjinske skupine u radnom okruženju. Važno je napomenuti da “osjećaj umjetne prepreke” ne znači da prepreka ne postoji – često prethodi stvarnim, konkretnim preprekama koje osoba svakodnevno susreće, kao što su nejednake prilike za edukaciju, pristrane procjene rada ili diskriminacija u timu.
Povezanost ovog sindroma s prehrambenim navikama možda nije odmah očita, no svakodnevni komentari, očekivanja i stereotipi o tijelu i prehrani mogu izazvati sličan osjećaj sputanosti. Uobičajeni i stereotipni savjeti o prehrani duboko utječu na naše prehrambene odluke i samopouzdanje. Mršavost nije automatski znak zdravlja, a veća tjelesna masa ne znači nužno nezdravo. Osobe s viškom kilograma ne moraju slijediti dijete koje im ne odgovaraju, niti se obvezivati na teretane ili sprave za mršavljenje koje im nisu prikladne. Ipak, komentari poput: “Što ti je, jesi li bolesna?”, “Držiš li dijetu?” ili “Pojedi još malo / zapravo, nemoj taj kruh jesti” – a mogu biti i puno oštriji – stvaraju kod osobe osjećaj “staklenog stropa” u vlastitim prehrambenim odlukama. Osoba se može osjećati sputano iako je zadovoljna svojim tijelom, jer percepcija okoline stvara dodatni psihološki teret.
Ovaj pritisak često vodi odabiru neprimjerenih dijeta, neprikladnih detoks programa i slijeđenju “modnih trendova u prehrani”. Osoba pokušava udovoljiti društvenim očekivanjima i biti “pravilno” ili “zdravo” tijelo, umjesto da sluša vlastite potrebe. Život pod stalnim pritiskom i nevidljivim preprekama može dovesti do osjećaja da se stalno borimo protiv nepostojećih ili preuveličanih ograničenja – poput života pod vlastitim “staklenim stropom”.
Primjeri takvih modnih prehrambenih trendova uključuju gluten-free ili bezmliječnu prehranu, sirovu hranu, detoks sa hladnim povrtnim sokovima, cjelodnevne režime s kupusnom juhom, dijete temeljene samo na datuljama ili jajima, vodni post, prehranu bogatu ili siromašnu masnoćama, neprikladne intervalne postove i slične modele. Ove metode često se ne provode isključivo zbog zdravstvenih razloga, već iz pokušaja da se uskladi s očekivanjima okoline – što je slično uzimanju susjedovog lijeka koji mu pomaže, a zapravo nije potreban nama.
Izlazak iz prehrambenih modnih trendova i “staklenih stropova” moguć je jedino kroz duboko poznavanje vlastitog tijela i primjenu znanstveno utemeljenih pristupa prehrani. Takvi pristupi temelje se na dokazima iz nutricionističkih istraživanja, uzimaju u obzir fiziološke, metaboličke i psihološke potrebe pojedinca te omogućuju dugoročno održive prehrambene navike. Među njima se posebno ističe mediteranski model prehrane, koji se smatra jednim od najbolje istraženih i najzdravijih modela prehrane na svijetu, ali ga je moguće prilagoditi lokalnim prehrambenim tradicijama, poput balkanske kuhinje.
Mediteranski pristup prehrani naglašava raznovrsnost i ravnotežu, a temelji se na:
Visokom unosu svježeg voća i povrća, koji osigurava važna vlakna, vitamine, minerale i antioksidanse potrebne za zdravlje i funkciju organizma. U balkanskoj kuhinji to se može kombinirati s lokalnim sezonskim povrćem poput paprike, rajčica, tikvica, patlidžana i kupusa, pripremljenih na zdrav način – pečeno, kuhano, na roštilju ili u varivima.
Cjelovitim žitaricama, poput integralnog kruha, heljde, ječma ili palente, koje pružaju stabilan izvor energije, podržavaju probavu i pomažu u regulaciji šećera u krvi. Tradicionalni balkanski kruhovi, poput raženog ili pšeničnog s dodatkom sjemenki, mogu se uključiti u ovu ravnotežu.
Maslinovom ulju i drugim zdravim biljnim uljima, kao glavnom izvoru masti, bogatom mononezasićenim masnim kiselinama i polifenolima, koji imaju protuupalna svojstva i povoljan utjecaj na srce i krvne žile. U balkanskoj kuhinji maslinovo ulje može se kombinirati s lokalnim biljnim uljima poput ulja od suncokreta ili lana, u umjerenim količinama.
Ribi i morskim plodovima, koji su važan izvor omega-3 masnih kiselina, proteina i mikronutrijenata. Sardine su odličan primjer: bogate su omega-3 masnim kiselinama, vitaminom D i kalcijem (posebno ako se jedu s kostima) te su dostupne i u konzerviranom obliku, što ih čini praktičnim i nutritivno vrijednim izborom. Za one koji žive u unutrašnjosti Balkana ili ne konzumiraju ribu često, sardine se mogu kombinirati s povrćem, salatama ili integralnim žitaricama, dok se u slučaju manjeg unosa ribe proteini mogu nadoknaditi mesom peradi ili mahunarkama (grah, leća, slanutak).
Orašastim plodovima i sjemenkama, koji pružaju zdrave masti, proteine i dodatna vlakna te potiču osjećaj sitosti. U balkanskoj tradiciji to mogu biti orasi, bademi ili sjemenke bundeve i suncokreta.
Umjerenoj konzumaciji mliječnih proizvoda, najčešće u obliku jogurta, kefira ili sireva poput domaćeg sira, ovčjeg ili kravljeg, što osigurava kalcij, proteine i probiotike.
Umjerenoj konzumaciji crvenog mesa, dok su češće riba, perad i mahunarke, što doprinosi smanjenju unosa zasićenih masti i održavanju ravnoteže u prehrani. Tradicionalno balkansko meso, poput janjetine, piletine ili puretine, može se koristiti u umjerenim porcijama, pripremljeno pečeno, kuhano ili na roštilju.
Ovakav pristup prehrani nije samo znanstveno potkrijepljen i dobro istražen, već omogućuje prilagodbu prehrane individualnim potrebama, što je ključno za osjećaj kontrole i samopouzdanja. Primjenom principa mediteranske prehrane prilagođene balkanskim namirnicama, osoba ne samo da osigurava adekvatan unos svih makro- i mikronutrijenata, već i smanjuje psihološki pritisak povezan s modnim dijetama, usporedbama i vanjskim očekivanjima.
Praktično gledano, ovakav pristup omogućuje fleksibilnost: osoba može uživati u obrocima koji uključuju lokalne i sezonske namirnice, prilagođavati unos hrane vlastitim aktivnostima, raspoloženju i zdravstvenom stanju te pritom održavati dugoročnu ravnotežu i dobrobit. Primjenom ovih principa, osoba oblikuje prehranu u skladu sa stvarnim potrebama svog tijela, oslobađa se nevidljivih prepreka i osjećaja sputanosti, te postiže dugoročnu dobrobit, zdravlje i veću psihološku slobodu. Takav pristup prehrani, koji kombinira znanstveno utemeljene principe mediteranskog modela s bogatom tradicijom balkanske kuhinje, pruža održiv, zdrav i kulturološki prihvatljiv način prehrane koji potiče ravnotežu, zadovoljstvo i dugoročno zdravlje.
Važno je istaknuti da primjena mediteranskog modela prehrane, prilagođenog balkanskim namirnicama, treba biti fleksibilna i individualizirana, posebno za osobe sa posebnim zdravstvenim stanjima koji trebaju pažljivo birati namirnice, prilagođavati količine i raspodjelu obroka te paziti na nutritivne komponente. Fleksibilan, personaliziran pristup u suradnji s stručnom osobom omogućuje da prehrana postane izvor energije, zdravlja i zadovoljstva, umjesto dodatnog stresa ili ograničenja. Ovakav pristup prehrani ne samo da podržava fizičko zdravlje, već i jača osjećaj kontrole i samopouzdanja, omogućujući dugoročnu dobrobit, kvalitetu života i osjećaj ravnoteže, čak i u prisutnosti posebnih zdravstvenih potreba.
Za Inspo
Merdijana Dugonjić, magistrica nutricionizma, praktičar funkcionalne medicine i stručnjakinja za zaštitu zdravlja na radu. Kroz savjetovanja, edukacije i suradnju s organizacijama prenosi znanstvene spoznaje o prehrani, ergonomiji, funkcionalnom pristupu i psihosocijalnim aspektima zdravlja u praktične smjernice za svakodnevni život, inspirirajući pojedince i zajednice da zdravlje prepoznaju ne kao luksuz, već kao najvrjedniji resurs i temelj ispunjenog života. Posebnu pažnju posvećuje promicanju zdravlja i dobrobiti žena kroz podršku u različitim životnim fazama, edukaciji o hormonalnoj ravnoteži, prevenciji kroničnih bolesti, održavanju vitalnosti i mentalne otpornosti, pomažući im da izgrade trajne navike koje jačaju zdravlje, energiju i kvalitetu života.
