Kava je desetljećima imala pomalo lošu reputaciju kada je riječ o zdravlju srca. Povezivali smo je s visokim tlakom, ubrzanim pulsom i aritmijama, a ljudima sa srčanim tegobama često se savjetovalo da je smanje ili potpuno izbace. Danas, nakon godina istraživanja, slika izgleda drukčije. Kava nije lijek za srce, ali za većinu ljudi nije ni neprijatelj kakvim smo je dugo smatrali.
Malo je svakodnevnih navika o kojima smo tijekom godina slušali toliko oprečnih savjeta kao o kavi. Jedno vrijeme gotovo se podrazumijevalo da je treba ograničiti želimo li čuvati srce, dok posljednjih godina sve češće nailazimo na sasvim drukčije naslove: da je kava dobra za srce, da je povezana s manjim rizikom od nekih bolesti, pa čak i da nekoliko šalica dnevno može biti dio zdravog životnog stila.
Kao i obično, stvarnost je zanimljivija od naslova.
Ono što danas znamo jest da umjerena konzumacija kave kod većine zdravih odraslih osoba ne predstavlja kardiovaskularni problem kakvim se nekada smatrala. Velika populacijska istraživanja često povezuju redovito, umjereno pijenje kave s povoljnijim zdravstvenim ishodima, uključujući nižu učestalost nekih kardiovaskularnih bolesti, moždanog udara i dijabetesa tipa 2. Istodobno, istraživanja nisu pokazala da bi uobičajena umjerena konzumacija kod većine ljudi bila razlog za automatsko odricanje od kave.
To, naravno, ne znači da bismo svi trebali početi piti tri ili četiri šalice dnevno. Ne postoji jedna „idealna“ količina koja vrijedi za svakoga, baš kao što ni jedna šalica ne znači uvijek istu količinu kofeina. Espresso, velika filter-kava, instant kava, turska ili bosanska kava mogu se prilično razlikovati, a još se više razlikujemo mi koji ih pijemo.
Kava nije samo kofein
Možda je upravo tu nastao dio nesporazuma koji kavu prati godinama. Dugo smo je promatrali gotovo isključivo kroz kofein, iako je šalica kave kemijski mnogo složenija.
Osim kofeina, kava sadrži polifenole, klorogenske kiseline, trigonelin i brojne druge bioaktivne spojeve koji se istražuju zbog mogućih antioksidativnih, protuupalnih i metaboličkih učinaka. Zbog toga kava nije isto što i čisti kofein, a još manje isto što i energetsko piće. Činjenica da dva napitka sadrže kofein ne znači da na organizam djeluju jednako.
Važno je i ono što uz kavu unosimo. Obična crna kava i veliki napitak s nekoliko doza sirupa, šećerom, vrhnjem i šlagom možda nose isto ime, ali nutritivno nisu ista priča.
A što je s aritmijama?
Upravo je srčani ritam jedan od razloga zbog kojih su se ljudi godinama najviše bojali kave. Kofein kod osjetljivih osoba zaista može izazvati osjećaj ubrzanog rada srca, preskakanja, nervoze ili unutarnjeg nemira, pa je bilo sasvim logično pretpostaviti da bi osobe s aritmijama trebale izbjegavati kavu.
Noviji podaci, međutim, pokazuju da odnos između kave i aritmija nije tako jednostavan. Istraživanja posljednjih godina ne podupiru automatsku zabranu umjerene količine kave svim osobama s fibrilacijom atrija, a posebno je zanimljivo kliničko ispitivanje DECAF, u kojem su praćene osobe s perzistentnom fibrilacijom atrija koje su već redovito pile kavu. Nakon vraćanja normalnog srčanog ritma, jedna je skupina nastavila piti kavu, dok ju je druga prestala piti. Ponovna fibrilacija atrija ili atrijski flutter pojavili su se kod 47 posto ljudi koji su nastavili piti kavu, u usporedbi sa 64 posto onih koji su je prestali piti.
Rezultat je zanimljiv upravo zato što ruši staru pretpostavku da je kava nužno okidač za fibrilaciju atrija. Ne znači da kava liječi aritmiju niti da je treba piti kako bismo je spriječili, ali pokazuje da više nema puno smisla svakoj osobi s tom dijagnozom automatski reći da se mora odreći jutarnje kave.
Naravno, ono što osjećamo nakon kave i dalje je važno. Ako netko redovito nakon nje ima neugodno lupanje ili preskakanje srca, nema potrebe ignorirati vlastite simptome samo zato što je neka studija u prosjeku pokazala drukčiji rezultat.
Zašto netko može popiti espresso navečer i zaspati, a netko ne može?
Tu priča postaje posebno zanimljiva jer odgovor djelomično nosimo zapisanim u genima.
Nismo svi jednako osjetljivi na kofein niti ga svi razgrađujemo jednakom brzinom. Jedan od najvažnijih igrača u toj priči je CYP1A2, enzim u jetri odgovoran za najveći dio metabolizma kofeina. Aktivnost tog enzima razlikuje se među ljudima, a dio tih razlika povezan je s genetskim varijacijama. Zbog toga se često govori o „bržim“ i „sporijim“ metabolizatorima kofeina.
Kod osobe koja kofein razgrađuje sporije njegova će koncentracija dulje ostati povišena, pa ista šalica može djelovati duže nego kod nekoga tko ga metabolizira brzo. No genetika nije jedino što određuje brzinu metabolizma. Na nju mogu utjecati i trudnoća, određeni lijekovi, funkcija jetre, pušenje i drugi čimbenici, pa priča nije toliko jednostavna da bismo ljude mogli podijeliti u dvije genetske ladice.
Drugi zanimljiv gen je ADORA2A, koji je povezan s adenozinskim A2A receptorom, jednim od glavnih mjesta na kojima kofein ostvaruje svoje djelovanje u mozgu. Varijacije tog gena istražuju se upravo zato što mogu pridonijeti razlikama u osjetljivosti na kofein. Kod nekih ljudi kofein će prvenstveno donijeti ugodan osjećaj budnosti i koncentracije, dok će kod drugih ista količina lakše izazvati nervozu, unutarnji nemir ili poremetiti san.
Zato ona osoba koja nakon večere popije espresso i pola sata kasnije mirno zaspi možda zaista nije samo „navikla na kavu“. Njezino tijelo kofein može obrađivati i doživljavati drukčije od tijela osobe koja nakon kave u tri poslijepodne navečer još uvijek ne može zaspati.
Genetika pritom nije sudbina niti nam danas može jednostavno reći koliko šalica kave smijemo popiti. Istraživanja o tome kako pojedine genetske varijante utječu na dugoročni kardiovaskularni rizik još nisu dovoljno ujednačena da bismo na temelju jednog gena mogli propisivati količinu kave. Ali genetika nam vrlo lijepo objašnjava nešto što smo iz svakodnevnog života već znali – ista kava jednostavno ne djeluje jednako na svakoga.
Kad pričamo o srcu, ne bismo trebali zaboraviti san
Upravo se kod sna najbolje vidi zašto univerzalne preporuke o kavi često nemaju puno smisla. Netko može sasvim dobro podnositi kavu što se tiče tlaka i srčanog ritma, ali mu ona istodobno može narušavati san.
Kofein djeluje tako što blokira adenozinske receptore. Adenozin se tijekom dana postupno nakuplja i jedan je od signala koji našem mozgu govori da smo umorni i da je vrijeme za odmor. Kada kofein privremeno blokira njegovo djelovanje, osjećamo se budnije i manje pospano, što je upravo razlog zbog kojeg većina ljudi i poseže za kavom.
Problem je u tome što kofein ne nestaje iz organizma onog trenutka kada prestanemo osjećati njegov učinak. U tijelu može ostati satima, a brzina kojom ga uklanjamo znatno se razlikuje od osobe do osobe. Zato kava popijena kasno poslijepodne kod nekoga neće napraviti gotovo ništa, dok će drugome biti dovoljna da navečer teže zaspi ili da mu san bude lošiji.
Zbog toga osoba koja se bori s nesanicom ili se ujutro redovito budi neispavana možda neće imati puno koristi od rasprave o tome jesu li dvije, tri ili četiri kave „zdrave“. Puno korisnije može biti pogledati u koliko sati pije posljednju kavu i što se dogodi kada je nekoliko tjedana pomakne ranije.
Nije svejedno ni kako pripremamo kavu
Način pripreme još je jedan detalj koji se često izgubi u raspravama o zdravlju. Kava prirodno sadrži diterpene kafestol i kahweol, a osobito je kafestol poznat po tome da može povisiti LDL kolesterol. Papirnati filter zadržava velik dio tih spojeva, zbog čega filtrirana kava obično sadrži manje diterpena od nefiltrirane.
To ne znači da će nas povremena šalica nefiltrirane kave zdravstveno ugroziti. Međutim, kod osobe koja već ima povišen LDL kolesterol i svakodnevno pije veće količine nefiltrirane kave način pripreme može biti detalj koji vrijedi uzeti u obzir.
Slično vrijedi i za dodatke. Ako svaku kavu pretvorimo u desert s puno šećera, sirupa i vrhnja, teško je govoriti o njezinom zdravstvenom učinku promatrajući samo kavu i kofein.
Trebamo li onda piti kavu za zdravije srce?
Nema potrebe početi piti kavu samo zato što su istraživanja posljednjih godina donijela ohrabrujuće rezultate. Ali ako je volimo, dobro je podnosimo i pijemo umjereno, također nema razloga automatski je se odreći zbog starog uvjerenja da je loša za srce.
Postoje, naravno, situacije u kojima treba biti oprezniji. U trudnoći vrijede niže preporučene granice unosa kofeina, a osobe s nekontroliranim visokim krvnim tlakom, određenim srčanim tegobama ili izraženom osjetljivošću na kofein količinu trebaju prilagoditi sebi i, kada je potrebno, razgovarati s liječnikom. Isto vrijedi ako kava pogoršava tjeskobu, panične simptome ili nesanicu.
Za većinu ljudi priča o kavi zapravo može biti puno jednostavnija. Ako u njoj uživamo, dobro je podnosimo, ne izaziva nam neugodno lupanje srca ili nervozu i ne remeti nam san, nema razloga da se jutarnje šalice odričemo zbog straha da činimo nešto loše za svoje srce. Jednako tako, nema potrebe povećavati količinu samo zato što su neka istraživanja kavu povezala s povoljnim zdravstvenim učincima.
Možda je zato, nakon svih godina u kojima smo pokušavali odgovoriti na pitanje je li kava dobra ili loša, vrijeme da pitanje postavimo malo drukčije. Ne postoji broj šalica koji će jednako odgovarati svima, baš kao što ni kofein ne djeluje jednako na svakoga. Jer na kraju, manje je važno koliko šalica kave piju drugi, a puno važnije kako ona djeluje na tebe dok svoju šalicu držiš u ruci.
Za Inspo: mag. nutr. & znr. Merdijana Dugonjić, dipl.ing., praktičar funkcionalne medicine, MD HEALTH Adria
***
Foto: Pexels
