Hormonalne promjene ne prestaju početkom radnog vremena. Za dio žena u perimenopauzi i menopauzi neprospavane noći, valunzi ili poteškoće s koncentracijom postaju dio radne svakodnevice, dok razgovor o tim iskustvima često ostaje izvan ureda. Kako to promijeniti i stvoriti okruženje u kojem žene mogu zatražiti podršku bez straha da će njihove sposobnosti biti dovedene u pitanje?
O zdravlju žena, poslu i istraživanju koje otvara ovu važnu temu razgovaramo sa Merdijanom Dugonjić, mag. nutr. & ZNR, iz MD Health Adria. Kroz istraživanje koje provodi u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj nastoji bolje razumjeti iskustva i potrebe žena u perimenopauzi i menopauzi te stvoriti osnovu za konkretnu podršku na radnom mjestu. U intervjuu govori o povezanosti hormonalnih promjena i profesionalnog života, ulozi poslodavaca i jednostavnim prilagodbama koje mogu olakšati radni dan.
Za početak, kako biste iz stručnog ugla objasnili perimenopauzu i menopauzu, i zašto je važno da o njima govorimo i izvan privatnog prostora, posebno u kontekstu rada i karijere?
Perimenopauza je prijelazna faza koja najčešće počinje u 40-ima, ali može započeti već sredinom ili krajem 30-ih. Obilježava je postupno smanjenje broja jajnih folikula, zbog čega razine estradiola i progesterona ne padaju ravnomjerno, nego znatno osciliraju, dok FSH raste zbog smanjenog odgovora jajnika. Upravo te hormonske oscilacije objašnjavaju promjenjivost simptoma. Menopauza se klinički utvrđuje retrogradno, nakon 12 mjeseci bez menstruacije, a prosječno nastupa oko 51. godine. Budući da su estrogenski receptori prisutni u mozgu, kostima, krvožilnom i probavnom sustavu, riječ je o sustavnoj, a ne samo reproduktivnoj promjeni. U kontekstu zaštite zdravlja na radu, istraživanja provedena, među ostalim, u Japanu i Turskoj, kao i konsenzusne preporuke stručnih udruženja o menopauzi na radnom mjestu iz 2024., pokazuju mjerljiv utjecaj simptoma na radnu produktivnost i doživljaj otvorenosti radnog okruženja. Time menopauza jasno ulazi i u područje zaštite zdravlja na radu, a ne samo ginekologije.
U svakodnevnom radu sa ženama, koje zdravstvene i psihosocijalne izazove najčešće primjećujete kod žena u perimenopauzi i menopauzi koje su aktivne na tržištu rada?
Među najčešćim su vazomotorni simptomi: valunzi i noćno znojenje, povezani s promjenama u regulaciji tjelesne temperature u hipotalamusu, zbog čega i male promjene temperature mogu izazvati izraženu reakciju. Česte su i smetnje spavanja, koje dodatno pridonose dnevnom umoru. Poteškoće s koncentracijom i pamćenjem, često opisivane kao „brain fog“, povezuju se s djelovanjem estrogena na moždane funkcije, dok hormonske oscilacije mogu pridonijeti promjenama raspoloženja i anksioznosti. Istraživanja upućuju na to da su upravo hormonske fluktuacije tijekom perimenopauze povezane s povećanim rizikom od depresivnih simptoma. Istodobno, promjene u osjetljivosti na inzulin i raspodjeli masnog tkiva, osobito njegovo veće nakupljanje u području trbuha, mogu utjecati na metaboličko zdravlje. Na psihosocijalnoj razini, žene ponekad prikrivaju simptome zbog straha da će ih se doživljavati kao manje sposobne, dok stres može dodatno pogoršati simptome. Zato je važno promatrati hormonalne promjene, spavanje, prehranu, stres i radno okruženje kao međusobno povezane čimbenike.
Upravo povodom prošlog Svjetskog dana sigurnosti i zaštite zdravlja na radu započeli ste provodbu istraživanja u Bosni i Hercegovini, ali i paralelno u Hrvatskoj. Šta vas je motiviralo da se fokusirate baš na ovu temu i ovu populaciju?
Ovo istraživanje proizašlo je iz mog dugogodišnjeg iskustva rada na korporativnim programima u tvrtkama u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i široj regiji, gdje se kroz područje zaštite zdravlja na radu susrećem i s pitanjima zdravlja i dobrobiti zaposlenika. Upravo sam kroz taj rad uočila koliko su perimenopauza i menopauza prisutne u svakodnevnom iskustvu žena, a istodobno nedovoljno prepoznate u sustavnom pristupu zdravlju na radnom mjestu. Regionalno relevantnih podataka o iskustvima žena u ovoj životnoj fazi i njihovu radnom okruženju još uvijek je vrlo malo, a bez kvalitetnih podataka teško je razvijati mjere i programe podrške koji odgovaraju našem radnom, zakonodavnom i kulturološkom kontekstu, umjesto da se oslanjamo isključivo na iskustva i modele iz drugih zemalja. Svjetski dan sigurnosti i zaštite zdravlja na radu učinio mi se prirodnim trenutkom da ovu temu smjestimo upravo u taj kontekst. Simptomi perimenopauze i menopauze kod dijela žena mogu utjecati na svakodnevno funkcioniranje i radno iskustvo, zbog čega ovu životnu fazu ima smisla promatrati i kroz područje zaštite zdravlja na radu, uz njezinu jasnu ginekološku i endokrinološku dimenziju.
Iako anketa još traje i približava se završnoj fazi, možete li nam reći koje teme i pitanja su se pokazale kao posebno važne za razumijevanje odnosa između hormonalnih promjena i radnog okruženja?
S obzirom na to da je istraživanje još u tijeku i da konačne rezultate tek treba statistički obraditi, prerano je govoriti o zaključcima. Ipak, već se naziru teme koje su dobro poznate i iz međunarodnih istraživanja o menopauzi na radnom mjestu. Jedna od njih je raskorak između žena koje osjećaju izraženije simptome i onih koje o tome razgovaraju s nadređenima ili traže određenu prilagodbu na radnom mjestu. Posebno su važna pitanja o fleksibilnosti radnog vremena, uvjetima rada i osjećaju sigurnosti pri traženju podrške. Zanimljivi su i odgovori koji se odnose na utjecaj simptoma na profesionalni život: od svakodnevnog funkcioniranja i javnih nastupa do razmišljanja o promjenama u karijeri ili odlasku s radnog mjesta. Konačna analiza pokazat će koliko su ti obrasci zastupljeni, ali već sada otvaraju važna pitanja o tome kako perimenopauza i menopauza mogu utjecati na radno iskustvo i profesionalne odluke žena.
Koliko su, prema Vašem iskustvu, radna mjesta danas uopće prilagođena ženama koje prolaze kroz perimenopauzu ili menopauzu, i gdje vidite najveći prostor za promjene?
U Bosni i Hercegovini i regiji tema perimenopauze i menopauze na radnom mjestu još nije dovoljno prepoznata niti sustavno uključena u politike zdravlja i dobrobiti zaposlenika. U nekim zemljama, poput Velike Britanije, ona je znatno prisutnija u javnom i poslovnom prostoru, a postoje i smjernice koje poslodavcima pomažu u stvaranju primjerenije podrške zaposlenicama. Najveći prostor za napredak vidim u nekoliko područja: edukaciji menadžmenta i HR timova o simptomima i primjerenoj komunikaciji, uvođenju jednostavnih prilagodbi poput fleksibilnijeg radnog vremena, mogućnosti rada od kuće kada priroda posla to dopušta te pristupa mirnijem i ugodnijem prostoru za kratki predah. Važno je i uključiti ovu temu u postojeće programe zaštite zdravlja na radu i dobrobiti zaposlenika, kako perimenopauza i menopauza ne bi ostale samo „žensko pitanje“, nego postale dio šire brige o zdravlju na radnom mjestu.
Često se o menopauzi govori kao o „privatnom problemu“. Zašto je takav narativ dugoročno štetan i za žene i za organizacije?
Kada peri/menopauzu promatramo isključivo kao privatnu stvar, odgovornost za prilagodbu ostaje gotovo u potpunosti na ženi, dok radno okruženje često ne prepoznaje da i ono može biti dio podrške. Posljedica može biti prikrivanje simptoma, odgađanje traženja pomoći i dodatni stres, koji može još više otežati svakodnevno funkcioniranje. Istodobno, posljedice se mogu odraziti i na organizaciju: kroz smanjenu produktivnost, češće izostanke s posla, ali i rizik gubitka iskusnih zaposlenica u razdoblju kada svojim znanjem i iskustvom značajno doprinose timu. Zdravlje na radnom mjestu danas ne podrazumijeva samo fizičku sigurnost, nego sve više uključuje mentalno i reproduktivno zdravlje te dobrobit zaposlenika. Perimenopauza i menopauza prirodan su dio tog šireg pristupa, a ne tema koju treba ostaviti isključivo u privatnoj sferi.
Koje bi, po Vašem mišljenju, bile prve konkretne prilagodbe ili oblici podrške koje bi poslodavci mogli uvesti kako bi očuvali zdravlje, energiju i radnu učinkovitost žena u ovom životnom periodu?
Krenula bih od otvorenog razgovora i edukacije, jer dio nerazumijevanja ove teme proizlazi upravo iz nedostatka znanja. Nakon toga mogu se uvesti vrlo konkretne mjere: fleksibilnija organizacija rada u danima kada su simptomi izraženiji, mogućnost regulacije temperature ili pristupa svježem zraku, dostupnost vode te miran prostor za kratki predah. Tema perimenopauze i menopauze može se uključiti i u postojeće programe zaštite zdravlja na radu i pogodnosti za zaposlenike, primjerice kroz dodatne preventivne preglede, edukacije ili nutricionističku podršku. Jednako je važno jasno komunicirati da zaposlenica može zatražiti razumnu prilagodbu bez straha od stigmatizacije ili negativnih posljedica na poslu. Mnoge od tih mjera ne zahtijevaju velika ulaganja, nego prije svega razumijevanje problema i spremnost organizacije da na njega odgovori.
Vaš rad snažno povezuje nutricionizam, akademsku stručnost iz područja zaštite zdravlja na radu, funkcionalni pristup i ergonomiju rada. Kako holistički pristup može pomoći ženama da lakše balansiraju profesionalne i osobne izazove u ovom razdoblju?
Funkcionalni pristup ovom razdoblju ne promatra svaki simptom zasebno, nego nastoji sagledati širu sliku: prehranu, metaboličko zdravlje, san, stres, tjelesnu aktivnost i radne uvjete. Stabilna i uravnotežena prehrana, s dovoljno bjelančevina i vlakana te pravilno raspoređenim obrocima, važna je za održavanje energije, mišićne mase i metaboličkog zdravlja, koji se tijekom perimenopauze mogu mijenjati. Posebnu pozornost treba posvetiti zdravlju kostiju: odgovarajući unos kalcija i vitamina D, uz redovitu tjelesnu aktivnost, osobito vježbe snage i opterećenja, važni su za očuvanje koštane gustoće. Sve se više istražuje i povezanost crijevne mikrobiote s metabolizmom estrogena. Jednako su važni kvalitetan san, upravljanje stresom i redovito kretanje, koji mogu pridonijeti boljem općem funkcioniranju i lakšem nošenju sa simptomima. Kada se tome pridruže odgovarajući uvjeti i prilagodbe na radnom mjestu, cilj nije liječiti svaki simptom izolirano, nego pomoći ženi da očuva zdravlje, kvalitetu života i profesionalno funkcioniranje tijekom ovog razdoblja.
Funkcionalni pristup i prilagodba stila života mogu puno pomoći, ali gdje je granica – kada bi žena trebala potražiti liječničku pomoć, a ne samo prilagoditi prehranu i navike?
Iako funkcionalni pristup može pomoći u ublažavanju brojnih simptoma, važno je naglasiti da ne zamjenjuje medicinsku dijagnostiku, nego je nadopunjuje. Određeni simptomi uvijek zahtijevaju liječničku procjenu, poput obilnog ili neuobičajenog krvarenja, jake boli u zdjelici, naglih promjena tjelesne težine, izraženog umora koji ne prolazi nakon odmora, pojačanog ispadanja kose te dugotrajnih i izraženih promjena raspoloženja. Pregled je potreban i kada se neki simptom naglo pogorša ili ne odgovara uobičajenoj slici peri/menopauze. U takvim slučajevima nutricionistička i funkcionalna podrška imaju svoje mjesto uz odgovarajuću medicinsku obradu, a ne umjesto nje. Cilj je pružiti ženi cjelovitu podršku kroz multidisciplinarnu suradnju stručnjaka različitih područja.
Kako menadžeri i muške kolege mogu podržati žene u ovom razdoblju, a da tema ne postane dodatno stigmatizirana ili izdvojena kao isključivo „žensko pitanje“?
Menadžeri, bez obzira na spol, mogu najviše pomoći kada menopauzu prepoznaju kao pitanje zdravlja i radnog funkcioniranja, a ne kao temu koju treba izbjegavati ili banalizirati. To podrazumijeva osnovno razumijevanje simptoma, mogućnost određene fleksibilnosti bez potrebe za detaljnim obrazlaganjem osobnih zdravstvenih okolnosti te radno okruženje u kojem traženje razumne prilagodbe ne predstavlja profesionalni rizik. Posebno je važna uloga osoba na vodećim pozicijama jer njihov odnos prema ovoj temi može pridonijeti otvorenijoj komunikaciji i smanjenju stigme. Cilj nije povlašteni tretman, nego stvaranje uvjeta u kojima zdravstvene promjene ne postaju nepotrebna prepreka kvalitetnom radu.
Posebnu pažnju posvećujete zdravlju i dobrobiti žena. Šta biste poručili ženama koje trenutno prolaze kroz perimenopauzu ili menopauzu, a osjećaju da ih radno okruženje ne razumije ili ne prepoznaje njihove potrebe?
Prije svega, važno je znati da su simptomi koje osjećate stvarni i povezani s fiziološkim promjenama koje se događaju tijekom ovog životnog razdoblja. Perimenopauza je prirodan prijelaz, ali svaka ga žena doživljava drukčije, s različitim simptomima, intenzitetom i trajanjem. Zato je važno prepoznati kada vam je potrebna podrška, bilo stručna, bilo kroz otvoren razgovor na radnom mjestu. Mnogi se simptomi mogu ublažiti prilagodbama prehrane, sna i svakodnevnih navika, uz odgovarajuću stručnu i medicinsku podršku kada je potrebna. Istodobno, otvoreniji razgovor o vlastitim iskustvima, kao i sudjelovanje u istraživanjima poput ovoga, pridonose boljem razumijevanju potreba žena i stvaranju kvalitetnijeg radnog okruženja za sadašnje i buduće generacije.
Kada možemo očekivati rezultate istraživanja i što biste voljeli da oni dugoročno donesu – vidite li prostor i za njihovu praktičnu primjenu?
Rezultate planiram objediniti i predstaviti nakon završetka analize, kada budemo imali cjelovitu sliku onoga što su nam žene kroz istraživanje poručile. U ovoj fazi ne bih još unaprijed otkrivala konkretne sljedeće korake jer će njihov smjer dijelom odrediti upravo sami rezultati. Ono što mogu reći jest da mi je važno da istraživanje ne ostane samo na podacima i zaključcima, nego da dobivena saznanja imaju i praktičnu vrijednost kako za žene, stručnjake, ali i radne organizacije. Voljela bih da rezultati pridonesu boljem razumijevanju ove životne faze i otvore prostor za kvalitetniji razgovor o podršci ženama na radnom mjestu. Na koji će se način to konkretno razvijati, zasad bih ipak ostavila za sljedeću fazu.
Za kraj, pozivamo naše čitateljice da se uključe u istraživanje. Zašto je važno da se njihov glas čuje upravo sada i kako njihovo sudjelovanje može doprinijeti dugoročnim promjenama?
Svaki ispunjeni upitnik doprinosi boljem razumijevanju teme koja zaslužuje svoje mjesto u razgovoru o zdravlju i radnom okruženju, a ne samo u privatnom iskustvu žena. Regionalnih podataka koji istodobno povezuju zdravstvene, radne i psihosocijalne aspekte perimenopauze i menopauze u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj još uvijek je zanemarivo malo, zbog čega je važno što bolje razumjeti stvarne potrebe i izazove žena. Upitnik je anoniman, dobrovoljan i za njegovo ispunjavanje potrebno je svega nekoliko minuta. Zato pozivam čitateljice da sudjeluju i, ako žele, podijele upitnik dalje. Što više žena sudjeluje, imat ćemo kvalitetniju osnovu za razumijevanje njihovih iskustava i stvaranje pozitivnih promjena: ne samo za žene koje danas prolaze kroz ovu životnu fazu, nego i za buduće generacije, naše kćeri i unuke, kako bi jednog dana kroz isto razdoblje prolazile uz više znanja, razumijevanja i podrške.
Za tvrtke koje prepoznaju važnost ove teme – kako izgleda prvi korak suradnje s vama?
Suradnja najčešće započinje razgovorom u kojem sagledamo što tvrtka već radi u području zdravlja i dobrobiti zaposlenika, koje potrebe prepoznaje te gdje se tema perimenopauze i menopauze može smisleno uključiti u postojeći sustav. Ne postoji jedno rješenje za svaku organizaciju, negdje je prvi korak edukacija zaposlenika i menadžmenta, negdje uključivanje teme u postojeće programe zaštite zdravlja na radu, a negdje individualna nutricionistička i funkcionalna podrška zaposlenicama koje je žele. Moj je pristup povezati stručna znanja iz nutricionizma, funkcionalne medicine i zaštite zdravlja na radu te oblikovati podršku prema stvarnim potrebama i kulturi konkretne organizacije a u skladu s postojećom procjenom rizika, umjesto primjene unaprijed zadanog modela. Surađujem s tvrtkama u BiH, Hrvatskoj te široj regiji, a prvi razgovor služi upravo tome da zajedno procijenimo što bi za pojedinu organizaciju imalo najviše smisla.
SUDJELUJ u anketi za BIH: OVDJE
***
Foto: privatni arhiv/Merdijana Dugonjić
