Iza svakog uspješnog poslovnog imena postoji priča koja se ne vidi kroz projekte, brojke i poslovne rezultate. Postoje vrijednosti, svakodnevni rituali, ljudi koji su bili podrška, trenuci sumnje, odluke koje su tražile hrabrost i privatni život koji često ostaje daleko od očiju javnosti.
Elvisa Ećo godinama gradi svoju poslovnu priču u industriji namještaja i dizajna enterijera, ali njen pogled na prostor odavno prevazilazi estetiku. Za nju dom nije samo dobro osmišljen enterijer, već mjesto sigurnosti, pripadnosti, razgovora, smijeha i uspomena koje nastaju između četiri zida.
Nakon što smo ranije razgovarali o poslovnom razvoju, liderstvu, izazovima industrije i viziji kompanije, ovoga puta željeli smo upoznati Elvisu iz nešto drugačijeg ugla.
Kako izgleda njen život kada se vrata kancelarije zatvore? Šta danas smatra pravim luksuzom? Gdje pronalazi inspiraciju, kako izgleda njeno idealno jutro i šta su je porodica, majčinstvo, gubici i godine poslovnog iskustva naučili o uspjehu?
U razgovoru za Inspo Magazine Elvisa otvoreno govori o ravnoteži između uloge poduzetnice, supruge i majke četvero djece, o domu koji za nju prije svega mora imati dušu, podršci supruga Suada, životnim lekcijama koje je ponijela od roditelja, ali i snovima koje još želi ostvariti.
Jer nakon svih poslovnih uspjeha, možda se najvažnija definicija uspjeha krije upravo u njenoj rečenici: uspjeti, a ostati svoj.
Poslovni uspjeh često vidimo kroz projekte i brojke. Kako biste Vi opisali sebe kada se vrata kancelarije zatvore?
Kada se vrata kancelarije zatvore, prije svega sam osoba koja cijeni porodicu, iskrene odnose i mirne trenutke. Posao je važan dio mog života, ali nije jedino što me definiše. Vjerujem da se najbolji lider postaje upravo onda kada ostanete dosljedni svojim vrijednostima – poštenju, odgovornosti i poštovanju prema ljudima.
U slobodno vrijeme nastojim se odmaknuti od poslovnih obaveza, napuniti energiju i provesti kvalitetno vrijeme s najbližima, jer upravo iz te ravnoteže crpim snagu i ideje za nove projekte.
Kada biste morali opisati svoj životni stil u tri riječi, koje bi to bile i zašto?
Kada bih svoj životni stil morala opisati u tri riječi, to bi bile: posvećenost, ravnoteža i stvaranje.
Posvećenost, jer svaki dan ulažem maksimum u svoj posao, porodicu i ljude koji me okružuju. Vođenje firme koja se bavi proizvodnjom namještaja i opremanjem enterijera zahtijeva mnogo odgovornosti, ali jednako sam posvećena i ulozi supruge i majke četvoro djece.
Ravnoteža, zato što vjerujem da je uspjeh moguć kada pronađemo način da uskladimo poslovne ambicije i porodični život. To nije uvijek jednostavno, ali upravo ta ravnoteža daje smisao svemu što radim.
Stvaranje, jer je ono nit koja povezuje cijeli moj život. Stvaramo funkcionalne i lijepe prostore za klijente, gradimo i razvijamo vlastiti posao, ali prije svega stvaramo topao dom i uspomene sa našom porodicom.
Budući da svakodnevno stvarate prostore za druge, koliko Vaš vlastiti dom govori o Vama? Šta je u njemu najviše “Elvisa”?
Mislim da svaki prostor, baš kao i svaki čovjek, ima svoju priču. Kroz svoj posao sa svojim dizajnerima enterijera, svakodnevno razmišljam o funkcionalnosti, proporcijama, materijalima, bojama, rasvjeti i detaljima koji prostoru daju karakter. Ali, kada je riječ o mom domu, najvažnije mi je bilo da ne bude samo lijepo uređen, već da bude prostor u kojem se moja porodica osjeća dobro.
Moj dom govori o meni upravo kroz tu potrebu za ravnotežom – između estetike i funkcionalnosti, između lijepog i praktičnog, ali prije svega između svega što nas svakodnevno okružuje i onoga što nam je zaista važno.
Ono što je u njemu najviše „Elvisa“ jeste upravo osjećaj koji želim da pruža – mir, toplina i sklad. Volim lijepe detalje i pažljivo uređen prostor, ali mi je mnogo važnije da dom ima dušu. Da u njemu ima razgovora, smijeha, zajedničkih trenutaka i onog osjećaja sigurnosti koji samo porodica može pružiti.
Kroz godine sam shvatila da je najljepši enterijer onaj koji se ne nameće ljudima, već im omogućava da žive svoj život. Zato je moj dom možda najbolji odraz mene – volim estetiku, ali još više volim život koji se u tom prostoru dešava.
Ako bih morala izdvojiti ono što mi je u njemu najvažnije, to ne bi bio nijedan komad namještaja niti neki poseban detalj. To bi bila održivost porodice, mir, ljubav i osjećaj pripadnosti. Sve ono što nijedan trend ne može zamijeniti.
Vjerujete li da način na koji uređujemo prostor utiče na naše raspoloženje, produktivnost i odnose? Šta ste Vi naučili kroz godine rada s klijentima?
Da, apsolutno vjerujem da prostor u kojem boravimo ima veliki uticaj na naše raspoloženje, produktivnost i međuljudske odnose. Kroz dugogodišnji rad s klijentima uvjerila sam se da dobro osmišljen enterijer nije samo pitanje estetike, već i kvaliteta života. Kada je prostor funkcionalan, usklađen s potrebama korisnika i pažljivo uređen, ljudi se u njemu osjećaju opuštenije, organizovanije i zadovoljnije.
Ono što sam naučila kroz godine jeste da je najvažnije slušati klijenta i razumjeti njegov način života ili poslovanja. Svaki prostor priča svoju priču i treba biti prilagođen ljudima koji ga koriste. Najveće zadovoljstvo mi je kada nakon završetka projekta klijenti kažu da se u svom domu ili radnom prostoru osjećaju ugodnije, da lakše funkcionišu i da s više zadovoljstva provode vrijeme u njemu. To potvrđuje da kvalitetno izrađen namještaj i promišljeno uređen enterijer mogu pozitivno uticati na svakodnevni život.
Šta za Vas danas predstavlja luksuz? Je li to dizajn, vrijeme, mir ili nešto sasvim drug
Mislim da se pojam luksuza danas značajno promijenio. Nekada su to bile stvari koje posjedujemo, a danas su to stvari koje ne možemo kupiti. Za mene je najveći luksuz vrijeme – vrijeme koje mogu kvalitetno provesti sa svojom porodicom, ali i mir koji dolazi kada uspijem uskladiti poslovni i privatni život.
Naravno, kao neko ko se bavi opremanjem enterijera, vjerujem da je i kvalitetan dizajn dio tog osjećaja luksuza. Međutim, luksuz nije u raskoši, već u prostoru koji je funkcionalan, topao i prilagođen ljudima koji u njemu žive. Dom treba da bude mjesto u kojem se osjećamo sigurno, opušteno i svoje.
Kao supruga, majka i poduzetnica, naučila sam da je pravi uspjeh pronaći ravnotežu. Upravo ta ravnoteža, zajedno s vremenom, mirom i mogućnošću da radim posao koji volim, danas predstavlja moj najveći luksuz.
Koliko Vas putovanja inspirišu u poslu? Postoji li grad ili hotel čiji enterijer Vas je posebno oduševio?
Putovanja me veoma inspirišu, jer svaki grad ima svoju energiju, ritam i način na koji doživljava prostor. Mislim da se upravo kroz putovanja najviše učimo gledati drugačije – primjećivati detalje, kombinacije boja, materijale, arhitekturu, svjetlost, ali i ono što je možda još važnije – način na koji ljudi žive i osjećaju prostor.
Obišla sam mnogo lijepih gradova i svaki je na svoj način ostavio trag na mene, ali Madrid me posebno inspirisao. Ima neku posebnu toplinu i karakter. Oduševljava me spoj njegove bogate tradicije i savremenog duha, način na koji se stare građevine, raskošni detalji i savremeni enterijeri prirodno nadopunjuju.
U Madridu sam posebno uživala u detaljima – od boja i tekstura do rasvjete i načina na koji su uređeni hoteli, restorani i privatni prostori. Ali, ono što mi je možda najviše ostalo u sjećanju jeste osjećaj da ništa nije urađeno samo da bi bilo lijepo. Prostor ima atmosferu, priču i karakter.
Takva iskustva uvijek ponesem sa sobom. Ne vraćam se sa putovanja sa željom da nešto kopiram, već sa novim pogledom i idejama koje kasnije na svoj način pretočim u projekte sa svojim dizajnerima.
Mislim da je upravo to najveća vrijednost putovanja – ne donesu vam samo slike i uspomene, već vam promijene pogled na svijet, a samim tim i način na koji stvarate.
Gdje najčešće pronalazite inspiraciju kada želite “napuniti baterije”?
Inspiraciju najčešće pronalazim upravo tamo gdje mogu malo usporiti. Nakon dinamičnih dana, ispunjenih projektima, obavezama i ljudima, najviše mi prija vrijeme provedeno sa porodicom. Moj dom i moji najbliži su moje mjesto mira i upravo tu najlakše „napunim baterije“.
Volim i putovanja, jer me ona uvijek iznova pokrenu. Nova mjesta, drugačiji ljudi, kultura, boje, mirisi, enterijeri i način života – sve to u meni probudi neku novu ideju. Nekada je dovoljan samo jedan lijepo uređen hotel, restoran ili ulica da me inspiriše.
Ali, s godinama sam shvatila da inspiracija nije uvijek nešto što moramo tražiti. Često je pronađemo u sasvim običnim trenucima – uz kafu, u razgovoru sa dragim ljudima, u nekom lijepom detalju koji primijetimo usput.
Zato bih rekla da se najbolje punim onda kada sam okružena ljudima koje volim, kada putujem, kada imam vremena za sebe i kada mogu jednostavno da zastanem. Kada je čovjek miran iznutra, onda i svijet oko sebe počinje gledati drugačijim očima.
Kako izgleda jedno Vaše idealno slobodno jutro kada nemate poslovnih obaveza?
Moje idealno slobodno jutro počinje bez žurbe. Nakon toliko godina u kojima su jutra najčešće bila ispunjena obavezama, djecom, školom i poslom, danas posebno cijenim ona jutra kada mogu jednostavno biti sa svojom porodicom.
Volim da se probudim bez alarma, popijem svoju kafu na miru i da imamo vremena za razgovor, bez gledanja na sat i bez osjećaja da negdje moramo stići. Porodica je uvijek bila i ostala na prvom mjestu, i upravo su ti obični, svakodnevni trenuci za mene najdragocjeniji.
S obzirom na to da sam majka četvoro djece, naučila sam da su trenuci kada smo svi zajedno nešto što ne treba uzimati zdravo za gotovo. Danas, kada su djeca odraslija i svako ima svoje obaveze, još više cijenim zajednički doručak, kafu, smijeh i razgovor.
Zato moje idealno slobodno jutro zapravo nije ništa posebno spektakularno. To je jutro u kojem nema žurbe, u kojem su moji najmiliji blizu i u kojem imam vremena da budem samo – mama, supruga i Elvisа.
Na kraju dana, upravo su ti trenuci ono što čovjek najviše pamti.
Mnogi Vas doživljavaju kao poslovnu lidericu. Koje životne vrijednosti nikada niste bili spremni kompromitovati zbog uspjeha?
Sretna sam i zahvalna što me ljudi doživljavaju kao poslovnu lidericu, ali tu percepciju doživljavam i kao određenu odgovornost. Ako moj put može biti inspiracija i motivacija nekoj ženi da vjeruje u sebe, da se usudi napraviti korak više i da nikada ne odustane od svojih snova, onda sve što sam prošla ima još veći smisao.
Mislim da uspjeh nikada ne bi trebalo da bude razlog da izgubimo ono što nas čini ljudima. Zato postoje vrijednosti preko kojih nikada nisam željela preći – porodica, poštenje, riječ koju dam, poštovanje prema ljudima i vlastito dostojanstvo.
Bilo je mnogo situacija u kojima je trebalo biti uporan, napraviti određene izbore i prihvatiti odricanja. Ali nikada nisam željela uspjeh po cijenu svog mira, svoje porodice ili sebe.
Kao žena i majka, vjerujem da možemo imati svoje snove, biti uspješne, graditi karijeru i ostvarivati se, a da pri tome ne izgubimo sebe. Važno je samo znati postaviti prioritete i biti svjestan šta nam je u životu zaista važno.
Porodica je za mene uvijek bila temelj svega. Moja djeca, moj suprug Suad i ljudi koje volim podsjećaju me da je posao važan dio života, ali nije njegov jedini smisao.
Voljela bih da ženama koje me prate ili poznaju pošaljem upravo tu poruku: ne odustajte od svojih snova, bez obzira na godine, okolnosti ili prepreke. Postavite svoje prioritete, vjerujte sebi i budite hrabre da krenete za onim što želite. Ali na tom putu nikada ne zaboravite ko ste.
Jer za mene pravi uspjeh nije samo ono što smo uspjeli izgraditi, već i ono što smo uspjeli sačuvati. Uspjeti, a ostati svoj – to je za mene najveća pobjeda.
Koliko Vam je bilo izazovno graditi autoritet u industriji u kojoj su odluke često velike, a očekivanja klijenata još veća?
Bilo je izazovno, ali upravo su me izazovi i izgradili. Autoritet se, po mom mišljenju, ne dobija titulom niti se može nametnuti. On se gradi godinama – znanjem, radom, odgovornošću, dosljednošću i, prije svega, povjerenjem koje ste spremni opravdati.
Kada radite sa klijentima koji imaju velika očekivanja, morate znati šta radite, ali isto tako morate znati slušati. Za mene profesionalnost nikada nije značila da klijentu samo kažem ono što želi čuti. Naprotiv, smatram da je naša odgovornost da razumijemo njegove želje, ali i da imamo dovoljno iskustva i sigurnosti da ponudimo rješenje za koje vjerujemo da je najbolje.
Bilo je trenutaka kada je trebalo stati iza svoje odluke, preuzeti odgovornost i reći: „Vjerujte mi.“ I upravo se u tim trenucima gradi autoritet. Ne kada je sve jednostavno, već kada iza svoje odluke možete stati i kada znate da ste je donijeli s razlogom.
Danas ne osjećam potrebu da dokazujem autoritet. Rezultati, projekti, zadovoljni klijenti i godine rada govore mnogo više od bilo koje titule.
A možda je najvažnije što sam kroz sve te godine naučila da biti lider ne znači uvijek biti najglasniji u prostoriji. Pravi autoritet je kada ljudi imaju povjerenje u vas, kada cijene vaše mišljenje i kada znaju da iza vaše odluke stoje znanje, iskustvo i odgovornost.
Kroz godine sam shvatila da se autoritet ne gradi titulom, već znanjem, dosljednošću i rezultatima. U industriji proizvodnje namještaja i opremanja enterijera svaka odluka nosi veliku odgovornost jer klijenti ulažu u prostor u kojem će živjeti ili raditi, pa su samim tim i njihova očekivanja visoka.
Naravno, bilo je izazova, posebno na početku, kada je trebalo steći povjerenje i dokazati da iza svake ideje stoji kvalitetna realizacija. Međutim, upravo su uspješno završeni projekti, iskrena komunikacija i posvećenost svakom detalju bili najbolja preporuka.
Istovremeno, uloga supruge i majke naučila me je organizaciji, strpljenju i empatiji – osobinama koje su mi jednako važne i u poslu. Vjerujem da se uspjeh ne postiže dokazivanjem da možete više od drugih, već time da svakodnevno opravdavate povjerenje koje vam ljudi ukažu.
Postoji li projekat koji Vam je posebno ostao u srcu, ne zbog njegove veličine, nego zbog emocije koju je nosio?
Da, iako smo kroz godine radili zaista mnogo različitih i lijepih projekata, jedan mi je posebno ostao u sjećanju. Ne zbog njegove veličine, već zbog emocije koju je nosio.
Radilo se o uređenju prostora koji su roditelji pripremali kao svadbeni poklon za svoju kćerku. Od samog početka osjećala se posebna pažnja i posvećenost. Svaki detalj biran je s mnogo ljubavi, promišljanja i želje da joj poklone nešto što će za nju imati trajnu vrijednost.
Meni je bilo posebno lijepo biti dio te priče, jer sam kroz uređenje prostora zapravo osjećala njihovu ljubav prema njoj. Nije to bilo samo opremanje enterijera – iza svakog detalja stajala je jedna emocija, jedna poruka i želja da joj stvore dom u kojem će započeti jedno novo životno poglavlje.
Upravo zbog toga mi je taj projekat ostao posebno drag. Podsjetio me da najljepši prostori nisu nužno oni koji su najveći ili najskuplji, već oni u kojima se osjeti ljubav, pažnja i priča ljudi koji ih stvaraju.
Šta Vas danas više raduje, završetak velikog projekta ili zadovoljstvo klijenta kada prvi put uđe u svoj novi prostor?
Iskreno, mnogo više me raduje trenutak kada klijent prvi put uđe u svoj novi prostor i kada na njegovom licu vidim iskreno zadovoljstvo. Završetak projekta jeste lijep i važan trenutak, ali za mene je to tek završetak jednog procesa.
Najljepša nagrada dolazi onda kada vidim da je prostor zaživio onako kako smo zajedno zamislili – kada klijent prepozna sebe u njemu i osjeti da je to zaista njegov dom, njegov prostor, njegova priča.
Posebno volim onaj prvi trenutak kada nema više potrebe za riječima, kada pogled i osmijeh klijenta kažu sve. Tada znam da smo uspjeli. Jer prostor možemo urediti lijepo, ali kada uspijemo u njemu probuditi emociju i stvoriti osjećaj „ovo je moje“, tada znam da smo uradili nešto što vrijedi mnogo više od samog završenog projekta.
Imate li neki dnevni ritual bez kojeg ne počinjete dan?
Moj dan počinje prilično rano i rekla bih da je moj prvi i najdraži ritual – jutarnja kafa. Kao majka četvoro djece, jutra su kod mene uglavnom dinamična. Tu su pripreme mlađe djece za školu, dogovori, obaveze i sve ono što jedno porodično jutro nosi sa sobom.
Kada ih ispratim i završim jutarnji dio dana, odlazim na posao, gdje počinje jedan potpuno drugačiji ritam – projekti, ljudi, ideje i kreativnost. Upravo mi ta kombinacija porodičnog i poslovnog života daje neku posebnu energiju.
A odnedavno imam i jednu novu, meni posebno dragu ulogu – postala sam punica. Moram priznati da sam na to jako ponosna i da se polako pronalazim u toj divnoj ulozi. To je za mene jedno novo i lijepo životno poglavlje.
Možda moj ritual nije ništa posebno neobičan, ali upravo u tim malim, svakodnevnim trenucima – prvoj kafi, jutarnjoj gužvi, razgovoru s djecom i odlasku na posao – pronalazim svoju energiju za cijeli dan.
Koja knjiga, osoba ili životna lekcija su najviše oblikovali Vaš način razmišljanja?
Ako bih morala izdvojiti jednu osobu koja je najviše oblikovala moj način razmišljanja, to bi definitivno bili moji roditelji. Od njih sam naučila ono što se, po mom mišljenju, ne može naučiti ni iz jedne knjige – vrijednost porodice, rada, poštenja, skromnosti i odnosa prema ljudima.
Ipak, neke životne lekcije čovjek zaista razumije tek kada ih sam proživi. Nakon smrti mog oca, mnogo toga u meni se promijenilo. Počela sam drugačije gledati na život, na vrijeme koje imamo, na ljude koje volimo i na ono što je zaista važno. Taj gubitak me je, na neki način, naučio da više cijenim trenutak i da ne odlažem ono što je važno.
Životnih lekcija je bilo mnogo i vjerujem da nas upravo životne situacije najviše mijenjaju. Neke nas slome, neke nas uspore, a neke nas učine snažnijima nego što smo mislili da možemo biti.
Volim jednu misao koja kaže: „Ne možemo uvijek birati okolnosti koje nam život donese, ali možemo birati šta ćemo iz njih ponijeti.“ Mislim da upravo u tome leži naša snaga – da iz svega što nam se dogodi pokušamo izvući iskustvo, zahvalnost i razlog da budemo još bolji ljudi.
Kada biste mogli dati samo jedan savjet ženama koje žele graditi vlastiti biznis, šta biste im poručili?
“Ne čekajte savršen trenutak niti osjećaj da ste potpuno spremne. Počnite sa onim što imate, učite kroz svaki korak i vjerujte u svoju viziju. Biće izazova, posebno kada usklađujete porodicu i posao, ali upornost, disciplina i podrška najbližih čine veliku razliku. Ne odustajte zbog straha od greške – svaka greška je prilika da postanete bolje, i kao poduzetnica i kao osoba.”
Nakon svega što ste postigli, postoji li san koji još uvijek čeka svoju realizaciju?
Naravno da postoji. Mislim da čovjek treba imati san koji još nije ostvario, jer nas upravo ono čemu težimo drži radoznalima, pokreće i ne dozvoljava nam da prestanemo rasti.
Moj san danas nije samo vezan za posao i nove projekte. Voljela bih da sve ono što sam kroz godine stvarala nastavi da raste, da ostavim iza sebe nešto vrijedno i prepoznatljivo, ali prije svega da sačuvam ono najvažnije – svoju porodicu, zdravlje, bliskost i vrijeme koje provodimo zajedno.
U svemu što sam do sada postigla, ogromnu ulogu imala je podrška moje porodica, posebno mog supruga Suada, koji je bio moj oslonac, podrška i vjetar u leđa u mnogim trenucima. Mislim da je mnogo lakše sanjati veliko kada pored sebe imate nekoga ko vjeruje u vas čak i onda kada vi sami možda na trenutak posumnjate.
Zato danas na svoje snove gledam malo drugačije. Nije najvažnije samo šta ćemo postići, već sa kim ćemo to podijeliti i kakav ćemo trag ostaviti iza sebe.
Jer, na kraju, najljepši snovi nisu oni koje ostvarimo sami, već oni u kojima prepoznamo ljubav i ljude koji su vjerovali u nas na tom putu.
***
Foto: Privatni arhiv – Elvisa Ećo
