Osmi mart tradicionalno slavimo kao Dan žena, ali u vremenu kada broj slučajeva nasilja nad ženama i femicida ne jenjava, ovaj dan mora biti više od cvijeta i poklona. Mora biti podsjetnik na odgovornost koju svi nosimo – da se borimo za svijet u kojem su žene sigurne, poštovane i ravnopravne.
Briga jedne za drugu – prvi korak ka promjeni
Žene su kroz historiju bile stubovi porodica, nositeljice društvenih promjena, liderke i vizionarke, ali i one koje su prečesto ostajale nevidljive u vlastitoj borbi. Jedna od najvećih podrški koju možemo pružiti jeste da ne okrećemo glavu pred nasiljem. Ako primijetimo da neka žena u našem okruženju trpi nasilje, ne smijemo to ignorisati – saslušati je, vjerovati joj i pomoći joj da pronađe izlaz.
Podrška ne znači samo reagovati na vidljive tragove nasilja. Ona znači stvarati sigurno okruženje u kojem nijedna žena neće osjećati strah da progovori, da traži pomoć, da se izbori za sebe. Ona znači učiti djevojčice da vrijede i da imaju pravo na dostojanstven život, a dječake da žena nije niti slabija niti manje vrijedna, već ravnopravan član društva.
Poruka muškarcima: Vrijeme je za preuzimanje odgovornosti
Borba za prava žena nije borba samo žena. Svaki muškarac ima ulogu u ovom sistemu – kao partner, otac, brat, kolega. Svaka žena koja je doživjela nasilje, diskriminaciju ili nepravdu, doživjela ju je zbog sistema u kojem su se muškarci postavili kao dominantni. Vrijeme je da muškarci preuzmu aktivnu ulogu u promjeni ovog narativa.
Poštovanje žene ne počinje na 8. mart niti završava poklonom. Ono se ogleda u svakodnevnim postupcima – u jednakim prilikama na poslu, u preuzimanju odgovornosti u kući i porodici, u razumijevanju da žena nije objekat, već ljudsko biće sa snovima, ambicijama i pravima.
Kako odgajamo mušku djecu – takvo društvo gradimo
Niko se ne rađa kao nasilnik – to postaje kroz odgoj, kroz obrasce ponašanja koje posmatra i usvaja. Ako dječaci odrastaju u okruženju gdje vide da se žena omalovažava, gdje otac ne poštuje majku, gdje se devojčicama govori da su “slabiji spol”, tada odgajamo generacije koje će nastaviti isti krug nepravde.
Naučimo ih drugačije. Naučimo ih da hrabrost nije u agresiji, već u podršci. Da moć nije u dominaciji, već u saradnji. Da žena nije stvorena da “služi” muškarcu, već da bude njegov ravnopravan partner u svemu – u porodici, poslu, životu.
Osmi mart je dan buđenja, ne samo čestitki
Ovaj dan bi trebao biti podsjetnik da žene širom svijeta još uvijek vode bitke koje ne bi trebale postojati – za pravo na siguran život, na jednaku platu, na poštovanje i slobodu. Ako zaista želimo slaviti žene, onda to moramo činiti svaki dan – kroz promjene koje činimo u svojim porodicama, zajednicama i društvu.
Brinimo jedna o drugoj, ali brinimo i o tome kakvu poruku šaljemo onima koji dolaze poslije nas. Jer samo tako 8. mart može postati dan istinske ravnopravnosti, a ne samo simbolične pažnje.
***
Foto: Pexels
