U svijetu mode gdje se često miješaju prolazni trendovi i brza komercijalna rješenja, ime Monier Atelier stoji kao suptilan, ali snažan dokaz da umjetnost i vizija ipak pronalaze svoje mjesto. Iza ovog brenda krije se mlada dizajnerica Hana Rudež, koja je još u školskim danima znala da će njena priča biti drugačija, hrabra, konceptualna i protkana emocijom. Od prvih skica u Srednjoj umjetničkoj školi, preko prvih kolekcija nakon fakulteta, pa sve do prestižnih modnih pista u Milanu, Hana je pokazala da se snovi ostvaruju kada se za njih bori sa strašću i predanošću.
U razgovoru za Inspo, Hana otkriva kako je nastao Monier Atelier, koje žene su njene muze, ali i šta znači graditi luksuzni brend u današnjem vremenu, u kojem je hrabrost jednako važna kao i talent.
Hana, kako je nastao brend Monier Atelier? Koji je bio prvi korak na tvom dizajnerskom putu?
Brend Monier zapravo je nastao mnogo prije nego što je formalno pokrenut, još u mojoj mašti, dok sam pohađala Srednju umjetničku školu, smjer tekstilni dizajn, u klasi profesorice Bojane Mikulić. Još tada, dok sam učila osnove, znala sam da je moja želja da jednog dana imam svoj brend, ali ne komercijalni, već konceptualni, umjetnički, high-end. Prvu stvarnu pustolovinu s Monierom započela sam nakon završetka fakulteta 2019. godine, kada sam se konačno ohrabrila i predstavila prvu liniju svojih kreacija.
Kada si znala da moda nije samo interesovanje, već tvoj životni poziv?
Moji roditelji su još dok sam bila mala primijetili da imam tu neku kreativnu crtu, stalno sam nešto šila, crtala, prepravljala odjeću. U Osnovnoj školi sam sama naučila da šijem, jer sam voljela da dodam nešto svoje postojećim komadima, da ih prilagodim sebi. U Srednjoj školi sam prvi put osjetila da je to više od hobija, učili smo o materijalima, tehnikama, stvarali kolekcije na određene teme i polako pronalazili vlastiti izraz. Taj proces me potpuno uveo u svijet mode, bilo je to neprekidno istraživanje, prostor gdje ideje stalno dolaze i gdje kroz jednu kreaciju možeš da ispričaš cijelu priču i preneseš emociju.
Ime „Monier“ ima vrlo sofisticiran prizvuk. Šta ono predstavlja i kako si ga odabrala?
Željela sam ime koje ima lično značenje. Inicijali mojih roditelja su M, N i R, i tako sam došla do imena Monier koje je francuskog porijekla, koje se savršeno uklopilo u moju priču i estetski senzibilitet brenda.
Kako bi opisala DNK Monier brenda? Koja žena je tvoja muza u procesu kreacije?
Svaki brend mora imati prepoznatljiv DNK – pečat koji ga izdvaja i povezuje sa publikom. Monier vidim kao spoj sportskog duha i sofisticirane elegancije. Naše muze su žene koje su samouvjerene, opuštene, odvažne, ali ne nužno prenaglašeno prisutne. Više su tihe sile koje zrače sigurnošću.
Tvoji komadi odišu ženstvenošću i snagom. Gdje pronalaziš inspiraciju za nove kolekcije?
Inspiracija ne dolazi svakodnevno. Ponekad mi treba vrijeme, prostor, ili čak neko novo životno iskustvo, putovanje, razgovor, promjena, zapravo nešto što me pokrene i aktivira viziju iz koje sve kreće.
Koji materijali, krojevi ili detalji su tvoji prepoznatljivi potpis?
Mogla bih reći da je to pliš, saten, brokat kao osnova, i često korzeti koji su mi u većini kreacija u fokusu.
Imaš li omiljeni komad koji si dizajnirala i koji te emotivno veže?
Teško se odlučiti, jer svaka kreacija je zasebno ulaganje truda i tako se vežem za svaku kreaciju, pogotovo kada radim custom made za svoje klijentice, onda tu nastaje uvijek neka lijepa priča. Ali, ako bih baš morala da izdvojim, onda bi to bilo zlatno/ bež odijelo od satena i brokata po kojem sam ja postala najprepoznatljivija.
Tvoji modeli su prošetali i pistom u Milanu. Kako je izgledao taj trenutak za tebe kao dizajnericu?
Iskreno? Vrlo stresno (smijeh). Toliko sam bila fokusirana na pripremu i samu organizaciju da mi je sve prošlo kao u magli. Tek nakon revije, kad su me prošli trnci, shvatila sam koliko je to zaista bilo važno. Ali mi je bitno da su moji najbliži zapravo uživali u svemu što sam radila i predstavljala.
Koji su najveći izazovi (ali i pobjede) rada na međunarodnim revijama?
Izazov je svaka revija, svako predstavljanje i cijela organizacija, posebno kada vodite računa o svakom detalju. Uvijek postoji mogućnost da se potkrade neka sitna greška, iako je vjerovatno primijetim samo ja. Pobjeda je već to što ste tu, što ste se usudili stati iza onoga što stvarate i prenijeti emociju publici. Ja sam po prirodi skromna kada je riječ o samopromociji, radije pustim da moji rezultati govore umjesto mene.
Kako izgleda jedan tvoj radni dan u ateljeu, od skice do gotove haljine?
Postoje dvije krajnosti u mom radnom danu. Kada imam kratak rok, koristim svo svoje znanje da realizujem ideju što brže i preciznije. S druge strane, postoje kreacije koje su još na “čekaju”, o kojim razmišljam, tražim formu i emociju i nekad to potraje jako dugo.
Radiš i custom made kreacije. Kako izgleda proces saradnje s klijenticom?
Radim custom made, iako sam nekada mislila da to nikada neću, ali tržište te s vremenom izazove, pogura da izađeš iz svojih okvira. Danas, nakon šest godina Monier-a, mogu reći da me uglavnom kontaktiraju žene koje već vide sebe u nekoj od mojih kreacija. Imamo sličan senzibilitet i to čini saradnju lakom i zaista lijepom. Uključene su u svaki korak, od skica, izbora materijala, uzimanja mjera, proba, pa sve do onog završnog detalja. Taj proces zaista preraste u nešto više od same izrade, to je i druženje, upoznavanje, i jedno posebno iskustvo, i za njih i za mene.
Gdje vidiš Monier Atelier u narednih 5 godina… više showroom-ova, prisustva na pistama ili možda i bridal liniju?
Monier je priča puna iznenađenja, tako da me ne bi iznenadilo ni da se neke važne odluke dese spontano, preko noći. Ono što sigurno vidim u budućnosti jeste više showroom-ova, kako u regionu, tako i šire. Što se tiče bridal linije, već sam imala priliku napraviti jednu vjenčanicu koju sam predstavila u Milanu, ali najčešći komentar koji čujem od ljudi oko sebe je da jedva čekaju da vide kakvu ću vjenčanicu napraviti sama sebi. Iskreno, ni sama ne znam još kako će izgledati (smijeh), ali znam da će nositi cijelu moju priču.
Šta za tebe znači biti žena u poduzetništvu i luksuznoj modnoj industriji?
Kad sam započinjala ovu priču, na modnoj sceni je bilo vrlo malo brendova i dizajnera, uglavnom naših poznatih imena iz BiH, ljudi koji su iza sebe imali ozbiljne kolekcije, revije i uspjehe. Neki od njih su mi bili i mentori, i zaista ih cijenim jer znam koliko je teško opstati na ovom tržištu ako posao radiš iz ljubavi, znanja i vizije, a ne isključivo zbog profita. Danas je situacija drugačija, brendova je mnogo, ali veliki dio toga je fast fashion, često bez dublje priče, i s ograničenim trajanjem. Vjerujem da to i publika prepoznaje.
Imaš li neki savjet za djevojke koje sanjaju o vlastitom modnom brendu, ali još nisu skupile hrabrost da krenu?
Ovo je zaista zanimljivo pitanje, jer čini mi se da postoje dvije vrste želje za osnivanjem modnog brenda; djevojke koje žele imati svoj brend jer je to trenutno trend i zbog samopromocije, i one koje istinski žele graditi svoj put, svoj identitet i autentičnu priču. U oba slučaja, moj savjet je isti: nije lako. Kao i svaki ozbiljan životni poduhvat, i ovo traži vrijeme, strpljenje, puno odricanja i stalna ulaganja, energije, emocije i resursa. Ali, ako postoji ljubav prema onome što radite, sve to dobije smisao vremenom.
Koji trenutak do sada smatraš najponosnijim u svojoj karijeri?
Trenutak kad sam odlučila pokrenuti Monier. To je bila najveća hrabrost, tada sam započela ostvarenje svog dječijeg sna. Sve ostalo je došlo kao rezultat rada.
Ako bi Monier bio jedna riječ, šta bi to bilo?
Hrabrost
Gdje tvoje haljine mogu nositi naše čitateljke i kako ih mogu naručiti?
Trenutno su dostupne u showroom-ima u Beogradu i Milanu. U Sarajevu još nisam pronašla odgovarajući concept store, tako da je najbolji način direktni kontakt putem Instagram profila.
Za kraj, koji je tvoj moto, u modi i u životu?
„U se i u svoje kljuse!“ – to sebi svakodnevno ponavljam. Na kraju dana, možeš se osloniti samo na sebe, svoje znanje i sposobnosti.
***
Piše: Maja Slomo
Foto: Privatni arhiv – Monier – Hana Rudež
