U noći 23. marta 2024. godine, u 80. godini života, napustio nas je jedan od najistaknutijih bosanskohercegovačkih pjesnika, prozaika i filmskih scenarista, pisaca i intelektualaca – veliki Abdulah Sidran. Iako je njegova fizička prisutnost napustila ovaj svijet, njegovo naslijeđe će živjeti vječno kroz njegova nezaboravna djela koja su duboko urezana u srca i umove mnogih.
Abdulah Sidran ostavlja iza sebe bogatstvo književnog, filmskog i intelektualnog stvaralaštva koje je oblikovalo identitet i duhovnu kulturu mnogih generacija. Kroz svoje romane, pjesme, scenarije i eseje, Sidran je istraživao duboke ljudske emocije, društvene dileme i političke turbulentnosti svog vremena, ostavljajući neizbrisiv trag u književnoj panorami Bosne i Hercegovine, ali i šire.
Danas, dok odajemo počast ovom velikanu, izdvajamo nekoliko ključnih naslova iz Sidranovog opusa koje svaki ljubitelj književnosti treba pročitati i imati u svojoj kućnoj biblioteci:
#1 Sarajevska zbirka
Abdulah Sidran ne spada u spontane pjesnike, nego je pjesnik koji posjeduje izoštrenu svijest o tome šta pjesmom želi kazati. Autorova nakana da govori o bosanskom miljeu, o ličnostima tog miljea iz prošlosti i sadašnjosti, iziskivala je upotrebu leksika orijentalnog porijekla.
U zbirci pjesama Sarajevska zbirka naročito su dominantni turcizmi, koji zbog velike čestote imaju izrazitu stilsku vrijednost.
Leksika njegovih pjesničkih ostvarenja dokaz je kako je od svih stilova književnoumjetnički po svojim leksičko-semantičkim osobinama najspecifičniji. To je individualni stil, koji crpi svoju građu sa svih stilskih područja izraza.
#2 A Nurija veli
Knjiga A Nurija veli je izbor iz moga “fejsbučarenja” posljednjih godinu-dvije dana i nju nije moguće žanrovski odrediti. U klasičnom smislu, to je najbliže tradiciji spisateljskog Dnevnika… Zapisi o svakodnevnici, onako kako teku naši dani, i kako ih doživljava jedan pjesnik i povremeni komentator društvenih zbivanja. Ja sam na FB kreirao lik narodnog filozofa Nurije, koje sam ime namjerno odabrao kao počast onome Nuriji što je, pod četničkim snajperima džogirao kroz Sarajevo 92-95. Neka domaća kombinacija Don Kihota i Sančo Panse… Prevrće narodne poslovice, veliki ters, ali ga FB raja zavoljela toliko da su mi znali slati poruke, ako Nurija izostane koji dan: “E, gdje nam je Nurija, mi jutarnju kafu ne počinjemo piti dok ne vidimo šta nam je Nurija za taj dan smislio.
Abdulah Sidran
#3 Zdravo Bosno, stižem iz Sarajeva
Ratna knjiga Abdulaha Sidrana!
Knjiga Zdravo Bosno, stižem iz Sarajeva ima zanimljivu biografiju. Napisana je tokom ratnih dana, u zimu 1994. godine. U njoj ćete čitati o stotinama susreta sa nevjerovatnim ljudima. Kako sam Sidran piše, ovo je njegova najživotnija knjiga, jer je puna ljudskog znoja, ljudske krvi, ljudskih suza i patnji. Ipak, i pored teških okolnosti, Sidran je uspio da napiše knjigu koja sadrži i dozu humora.
Posebno čitalačko iskustvo donose i QR kodovi koji vode na snimljene reportaže. Tako ćete, pored čitanja, moći pogledati i do sada nedostupne snimke.
#4 Dobročinitelj – Adil begu Zulfikarpašiću za njegov 85. rođendan
Bosanski muslimani – Čimbenik mira između Srba i Hrvata
Interview Adila Zulfikarpašića
#5 Oranje mora
Knjiga Oranje mora donosi polemičke tekstove, a Sidran kaže da je taj naslov dovoljan da čovjek zna otprilike o čemu se radi, smisao društvenoga angažmana u našim uvjetima, angažman kakav je pisanje novinskih komentara na političke i druge događaje, taj smisao je ravan oranju mora, taj posao je besmislen.
#6 Otkup sirove kože
U autobiografiji Otkup sirove kože Abdulah Sidran piše, dakako, o ljudima, vremenima i gradovima, koje je upoznao i koje su ga za sva vremena determinirali.
Sidran tako piše o Emiru Kusturici, Goranu Babiću i Slobodanu Praljku, o Sarajevu, Goraždu i Veneciji, o politici, povijesti, ratovima i logorima, o filmu i poeziji, i općenito o iskustvu umjetnosti.
Otkup sirove kože je, kao svojevrsni završetak rada na svojoj autobiografiji, započet davno, još na scenariju za film Otac na službenom putu, ponajprije jedinstven i fascinantan obiteljski roman.
#7 Suze majki Srebrenice
Knjiga Suze majki Srebrenice izdata je na tri jezika: bosanskom, engleskom i arapskom, te sa sigurnošću možemo reći da je knjiga namjenjena čitavoj porodici.
Kroz plač, suze i bol majki Srebrenice pristupamo spoznaji istine koja se desila u jednom trenutku ljudskog bitisanja dok je savjest Evrope, ali i cijelog svijeta spavala. Kroz samo par dana desila se tragedija od koje se sam kosmos tresao, mjerena planetarnim razmjerama i naknadno obilježena jedino mogućim imenom GENOCID.
A onda se mislilo, od nekih valjda nadalo i očekivalo, da će protok vremena i trava zaborava prekriti, kako to obično biva u krhkom ljudskom pamćenju, stvarnost zločina koji se poput lavine sručio na hiljade nedužnih Božijih stvorenja.
Zapravo pojavom poeme akademika Abdulaha Sidrana Suze majki Srebrenice mi se na određen način budimo iz bunila, umivamo i zalivamo cvijet nade, života i opomene, a sve kako bi istinski pojmili da je ljubav majke, makar i suzom iskazana, ona jedina iskrena i nepatvorena ljubav koja nas uvijek i iznova vraća da je čitamo, shvaćamo i razumijemo u vremenu koje svjedočimo.
Kroz neizostavno posjedovanje ove knjige, obimom nevelike kao da je sam autor znao da nam u posvemašnoj žurbi življenja knjiga naprosto klizi iz ruku, te uz dužan pijetet i tiho učenje dova/molitvi za duše koje nađoše smiraj u vječnosti, te uz na neki način biblijsko i opetovano iščitavanje i razumijevanje stihova ove poeme, pokušajmo i mi, sa svoje strane, pronaći vlastiti smiraj u vrtlogu vremena i vlastitog života.
#8 Sarajevska zbirka i druge pjesme
Iz ovih pjesama shvatamo da Sidran ne spada u spontane pjesnike, nego je pjesnik koji posjeduje izoštrenu svijest o tome što pjesmom želi kazati.
Leksika njegovih pjesničkih ostvarenja dokaz je kako je od svih stilova književnoumjetnički po svojim leksičko-semantičkim osobinama najspecifičniji. To je individualni stil, koji crpi svoju građu sa svih stilskih područja izraza.
U vezi s tim ruski stilističar Federov ističe: ”Općenarodni jezik u stvaralaštvu pojedinog pisca pretvara se u individualni stil i čini nešto jedinstveno. Kao i jezik umjetničke literature u cjelini, književnoumjetnički stil jednog pisca širi je i raznovrsniji od pojedinih funkcionalnih stilova”.
Na leksičkom planu ovaj stil karakterizira upotreba raznovrsnih leksičkih slojeva (dijalektizama, historicizama, arhaizama, žargonizama) i postupaka zasnovanih na značenju (metonimija, metafora i dr.). Tako, redovito u književnom tekstu srećemo dva postupka: ”prirodno-jezičke riječi u određenom kontekstu dobivaju dodatna značenja, specifične konotacije, ili se uvode okazionalizmi, nove riječi čije značenje, pa i forma, ne postoje izvan konkretnog teksta”.
Sidran prerađuje jezičku i stilsku gradu poniranjem u dublje slojeve riječi, tražeći svojim senzibilitetom paralelizme među riječima i asocijativnim slikama kojima stvara nove vrijednosti i sopstveni sklad.
Posuđenice u Sidranovoj poeziji, kao uostalom i sve strane riječi, uglavnom imaju evokativnu funkciju, dočaravaju određeno vrijeme i prostor, obrazovanje i druge uslove u kojima žive i rade oni koji ih upotrebljavaju.
Autorova nakana da govori o bosanskom miljeu, o ličnostima tog miljea iz prošlosti i sadašnjosti, iziskivala je upotrebu leksika orijentalnog porijekla. U zbirci pjesama Sarajevska zbirka naročito su dominantni turcizmi, koji zbog velike čestote imaju izrazitu stilsku vrijednost.
#9 Sjećaš li se Doli Bel
Mladić odrasta u Sarajevu tokom 1960tih, u sjenci svog dobrog, ali bolešljivog oca, gdje biva privučen svijetom malih kriminalaca. Jedan bivši robijaš, makro ga angažuje da sakrije mladu prostitutku u koju se on se zaljubljuje.
Scenario za jedan od najznačajnijih filmova domaće kinematografije napisao je Abdulah Sidran.
#10 Morija
Sabirući sve ono što se zbiva s nama i na što još uvijek nema adekvatnog odgovora bilo koje vrste, shvatio sam, ponovno čitajući Sidranovu poeziju i posebno najnoviju zbirku, da je Abdulah Sidran najdublje od svih nas koji smo pogođeni zbivanjima koja su se odvijala u znaku smrti, ušao u smisao i značenje naše sudbine na ovim prostorima, tematizirajući specifični i nigdje viđeni način kako mi u Sarajevu i našoj Bosni i Hercegovini umiremo.
A tema smrti, da i nije ukupnog konteksta kako se ona javlja u našim životima i našoj historijskoj sudbini – upravo kao Morija, kao nama nepoznata apstraktna i nikome pripisiva okrutna sila koja se povremeno valja i hara našim prostorima, upravo onako kako je zapisano u uzorima pjesničkog odnosa prema njoj u našoj staroj poeziji, koje je Sidran inegeniozno izabrao i donio kao pozadinu i memento za svoju poeziju, te uzima bez reda i zakona, bez smisla i razuma, uzima milo i drago, uzima zlo i naopako i uprkos svih snaga, sila i energija osjećanja i djela koje čovjek ulaže u druga bića, može biti upravo zbog radosti koju postojanje drugih za nas znači.
Muhamed Filipović
#11 Sarajevski tabut
Pjesnik, filmski scenarist, dramatičar. Pisac osebujnoga mekog senzibiliteta, u čijim se stihovima, jednako kao i u filmskim scenama i dijalozima, ravnomjerno smjenjuju i nadopunjuju tragizam, meditativnost i specifični humor. Svoje najčišće i najdublje književne prodore Sidran ostvaruje posebnom tehnikom naracije i kolokvijalnoga idioma. Objavio je pjesničke knjige Šahbaza (1970), Kost i meso (1976), Sarajevska zbirka (1979), Bolest od duše (1988), Sarajevski tabut (1993), Zašto tone Venecija (1997), Sarajevska zbirka i druge pjesme (1997). Filmovi Sjećaš li se Doli Bel i Otac na službenom putu, koje je po njegovim scenarijima režirao Emir Kusturica, stekli su svjetsku slavu. Napisao je scenarije i za filmove Ademira Kenovića Kuduz i Savršeni krug. Sidranova drama U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce najizvođeniji je domaći dramski tekst u posljednjih nekoliko kazališnih sezona. I pored silnih scenarističkih uspjeha, nesporni vrhunac Sidranovog djela je poezija. Sarajevski tabut jest svojevrstan Sidranov poetski best of i specifična summa cjelokupnog njegovog stvaralaštva. U najtežim danima Sarajeva, Sidran je združio svoje najbolje predratne pjesme sa onim novonastalim, načinivši tako ovu zbirku.
#12 U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce
Najpotpuniji, ali i dramatski najautentičniji oblik dramaturškog i scenskog vrela dramatičnosti Abdulah Sidran će izvojštiti pišući svoju eminentno teatarsku dramu U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce koja je svoje literarne vrijednosti, ali i eminentnu kazališnost potvrdila scenskom prisutnošću, kao i trajanjem na našim kazališnim repertoarima…
Ponajprije to je drama, u tri čina, iznimno zanimljive unutarnje strukture. Jer, ako pogledamo i analiziramo piščeve nakane, ispoljene direktno preko naslova vidimo evidentnu poetiku potentnost, znakovitost i u krajnjem vidu zornu naputnost tih naslovnih Sidranovih toponima: prvi čin autor obilježava terminom Nesanica, drugi: Vera, Vltava, a treći pak, Srce…
#13 Izabrana djela – Abdulah Sidran
Izabrana djela u 5 knjiga:
– pjesme
– proze
– filmski scenariji
– drama, putopisi
– publicistika
Sidran je pisac rijetke dramatičnosti i eminentne vizualnosti, gotovo, pa, u svim etapama svoga književnoga djelovanja…
Sidran je javnosti poznat po scenarijima za filmove: Sjećaš li se Dolly Bell i Otac na službenom putu.
Mnoge je stihove napisao o tome kako je on običan čovjek. U njegovoj se poeziji pojavljuje strah od laganja i veličanja emocija. Zbog toga i potiskuje rimu, jer je ona umjetni govor. U Sidranovoj je poeziji rima ipak prisutna, ali skrivena od prvog čitanja. Sidran je pjesnik koji traži dijalog pa u svojoj poeziji zamišlja sugovornika, bilo stvarnog ili izmišljenoga kojem poručuje svoje stihove, a tu je riječ o priopćavajućoj poeziji, rekao je pjesnik Marko Veršović.
Objavio je nekoliko zbirki pjesama, među njima Sahbazu i Sarajevsku zbirku, a tijekom rata je napisao pjesme – Planet Sarajevo i Zašto tone Venecija, koje nadilaze granice svijeta i vremena u kojem su nastale.
Ove knjige nisu samo riznice književne umjetnosti; one su i vodiči kroz ljudske strasti, dileme i nade. U njima ćete pronaći odraz vlastitih iskustava i emocija, te neprocjenjivo bogatstvo mudrosti i saznanja.
Abdulah Sidran napustio je ovaj svijet, no njegova djela ostaju kao svjetionici koji osvjetljavaju put generacijama koje dolaze. Neka njegove knjige žive vječno u našim srcima i kućnim bibliotekama, podsjećajući nas na dubinu ljudske duše i moći pisane riječi koja prevazilazi granice vremena i prostora.
***
Foto: knjiga.ba, naslovna EPA-EFE/YOAN VALAT
