Merdijana Dugonjić: Kako hormoni, stres i životna faza mijenjaju prehrambene potrebe žena
Kada “ispravan” plan prestane davati smisao tijelu
Većina žena u nekom trenutku života nađe se pred prehrambenim planom koji je, barem na prvi pogled, teško dovesti u pitanje jer je smislen, uredno strukturiran, potkrijepljen objašnjenjima i potvrđen iskustvima drugih, pa se čini razumnim pretpostaviti da će, ako se dovoljno precizno slijedi, dovesti do osjećaja energije, stabilnosti i boljeg funkcioniranja tijela, no stvarnost vrlo često pokaže nešto sasvim drugo jer unatoč uloženom trudu, samodisciplini i iskrenoj namjeri da se “radi ispravno”, tijelo ne reagira onako kako je obećano, već se javljaju umor koji se ne povlači, glad koja nema jasan uzrok, promjene raspoloženja, hormonski simptomi ili nejasan osjećaj da nešto u cijelom sustavu ne funkcionira, i upravo tada većina žena ne dovodi u pitanje sam model, nego vlastitu sposobnost da ga pravilno provede.
Takav zaključak nije rezultat slabosti, nego dugogodišnjeg uvjetovanja u kojem se tijelo promatra kao objekt koji treba disciplinirati, prilagoditi i kontrolirati, a ne kao dinamičan sustav koji reagira na okolnosti u kojima se nalazi, jer generički prehrambeni pristupi gotovo uvijek polaze od pretpostavke da su ljudska tijela dovoljno slična da se ista pravila mogu primijeniti na većinu ljudi, što u praksi znači iste omjere makronutrijenata, isti raspored obroka i iste popise “dobrih” i “loših” namirnica, pri čemu se zanemaruje činjenica da hrana nikada ne ulazi u neutralan organizam, nego u tijelo koje je već u određenom hormonskom stanju, pod određenim stresnim opterećenjem, s određenom razinom sna, mentalnog umora i emocionalne regulacije.
Tijelo koje stalno prilagođava prioritete
Tijelo žene pritom nije pasivni primatelj hrane, nego aktivni regulator koji kroz hormone i živčani sustav stalno donosi odluke o prioritetima, pa u razdobljima povećanog stresa energiju neće usmjeravati prema optimalnoj probavi i stabilnoj energiji, nego prema preživljavanju, dok u razdobljima hormonalnih promjena, poput perimenopauze ili menopauze, mijenja način na koji koristi ugljikohidrate, reagira na inzulin i tolerira prehrambene strategije koje su u ranijim fazama života bile neutralne ili čak korisne, zbog čega ista hrana u različitim životnim okolnostima može imati potpuno drugačiji učinak.
U tom kontekstu metabolizam prestaje biti apstraktan pojam ili fiksna karakteristika, a postaje skup procesa koji se neprestano prilagođavaju unutarnjem stanju organizma, pri čemu razina estrogena, progesterona, kortizola i inzulina oblikuje način na koji se hrana doživljava, probavlja i koristi, pa nije neobično da dvije žene pojedu isti obrok u istoj količini, a da se jedna osjeća stabilno i sito dok druga ubrzo osjeti pad energije, nemir ili potrebu za dodatnom hranom, što nije odraz karaktera ili kontrole, nego fiziološkog odgovora tijela koje se nalazi u drugačijem stanju.
Zbog toga individualne razlike nisu iznimka koju treba objasniti, nego temelj s kojeg bi prehrambeni pristup uopće trebao krenuti, jer ono što se često tumači kao preferencija ili osobni izbor vrlo je često signal tijela o tome koliko je u određenom trenutku sposobno nositi se s određenim opterećenjem, bilo da je riječ o količini proteina, učestalosti obroka ili razini restrikcije, a ti se obrasci ne javljaju trajno i ne definiraju osobu zauvijek, nego se mijenjaju kako se mijenjaju hormoni, stres, san, mišićna masa i životni ritam.
Prehrana kao suradnja, a ne sustav kontrole
Posebno se ta promjenjivost očituje kroz životne faze žene, jer tijelo ne prolazi linearno kroz vrijeme, nego kroz tranzicije u kojima redefinira svoje prioritete, pa ono što je u ranim tridesetima bilo održivo i jednostavno, u perimenopauzi može postati iscrpljujuće, ne zato što je žena “nešto izgubila”, nego zato što se promijenio način na koji tijelo regulira energiju, stres i oporavak, zbog čega prehrana u tim fazama prestaje biti pitanje discipline, a postaje pitanje usklađivanja s novim signalima koje tijelo šalje.
U takvim okolnostima često se poseže za suplementima kao brzim rješenjem, i iako oni mogu imati svoju ulogu kada su jasno indicirani, njihova svrha nikada ne može biti nadoknada nerazumijevanja vlastitog tijela, jer dodaci prehrani ne popravljaju odnos prema hrani niti mogu ispraviti prehrambeni obrazac koji je u suprotnosti s fiziološkim stanjem organizma, već imaju smisla samo kao ciljana podrška u točno određenom kontekstu i trenutku.
Ono što dugoročno donosi stabilnost nije savršeno ispisan plan, nego postupno razvijanje sposobnosti da se prepoznaju signali tijela, da se razlikuje glad od iscrpljenosti, potreba za hranom od potrebe za pauzom, te da se prehrana prestane doživljavati kao sustav pravila koje treba slijediti, a počne kao praksa pažnje i prilagodbe, jer edukacija koja ima stvarnu vrijednost ne stvara ovisnost o informacijama, nego vraća povjerenje u vlastiti doživljaj tijela.
Kada se prehrana prestane koristiti kao sredstvo kontrole, a počne promatrati kao oblik podrške, tijelo više ne djeluje kao prepreka koju treba nadjačati, nego kao sustav s kojim je moguće surađivati, i upravo tada nestaje potreba za generičkim rješenjima, jer postaje jasno da prehrana koja doista funkcionira nije ona koja izgleda najdiscipliniranije, nego ona koja poštuje stvarno stanje tijela u kojem se živi, danas i u svakoj fazi koja dolazi.
Za Inspo: mag. nutr. & znr. Merdijana Dugonjić, dipl.ing., praktičar funkcionalne medicine, MD HEALTH Adria
Merdijana Dugonjić, magistrica nutricionizma, praktičar funkcionalne medicine i stručnjakinja za zaštitu zdravlja na radu. Kroz savjetovanja, edukacije i suradnju s organizacijama prenosi znanstvene spoznaje o prehrani, ergonomiji, funkcionalnom pristupu i psihosocijalnim aspektima zdravlja u praktične smjernice za svakodnevni život, inspirirajući pojedince i zajednice da zdravlje prepoznaju ne kao luksuz, već kao najvrjedniji resurs i temelj ispunjenog života. Posebnu pažnju posvećuje promicanju zdravlja i dobrobiti žena kroz podršku u različitim životnim fazama, edukaciji o hormonalnoj ravnoteži, prevenciji kroničnih bolesti, održavanju vitalnosti i mentalne otpornosti, pomažući im da izgrade trajne navike koje jačaju zdravlje, energiju i kvalitetu života.
