Postoje putovanja koja su dobro isplanirana. I postoje ona koja vas pronađu, koja vam se dogode u pravom trenutku, s pravim ljudima, i ostanu s vama zauvijek. Po pozivu Ministarstva kulture i turizma Republike Turske, a u sklopu Türkiye Culture Route Festivala, obišli smo Manisu, Akhisar, Salihli i konačno čarobnu Foçu u Izmiru. I sve to s jednim ciljem: upoznati zemlju iznutra, kroz njene ljude, priče, okuse i tišine koje liječe. Ova ruta, od Manise do Foçe, nije bila samo itinerer. Bila je priča. Jedna od onih koju želite ispričati svima, ali znate da će je do kraja razumjeti samo oni koji su je doživjeli srcem.
MANISA: Tamo gdje dani dišu polako
Letjeli smo iz Sarajeva preko Istanbula do Izmira, a potom nastavili do Manise, grada koji nosi tišinu u arhitekturi, a toplinu u ljudima. Smješteni u DoubleTree by Hilton, prvi kontakt s Turskom bio je udoban, pažljiv i opuštajući.
Večera nas je odvela u Taş Fabrika restoran, smješten u staroj tvornici, gdje kamen i drvo čuvaju duh vremena. Jela su bila tradicionalna, ali interpretirana s modernim okusom. Nezaboravan spoj starih zidova i novog života.
KULA-SALIHLI GEOPARK: Hod po zemlji koja pamti vatru
Sljedećeg jutra krenuli smo u Kula-Salihli UNESCO Global Geopark, jedinstveno čudo prirode. Hodali smo 3 km po vulkanskom tlu, kroz crne lavine staze, bazaltne stubove i vilinske dimnjake. Osjećaj da koračamo preko uspavane moći Zemlje bio je gotovo mističan.
Nakon planinarenja, dočekala nas je tišina i miris tradicionalne i moderne kuhinje u Villa Estet by Anemon Bağ Otel, smještenoj usred vinograda. Jeli smo pod vedrim nebom, okruženi zvucima tišine koju samo priroda zna komponovati.
Poslije ručka, šetali smo kroz Kulu, grad koji izgleda kao kulisa filma iz 18. stoljeća. Uske ulice, drvene kuće, trgovine s ručnim radovima, majstori koji i dalje pletu, bruse i klešu. Uživali smo u festivalskom programu na svakom koraku, muzika, umjetnost i lokalna radost bili su spoj prošlosti i sadašnjosti.
Dan smo završili večerom u Baccas Eat & Meat, restoranu koji kombinira savremeni ambijent s vrhunskim mesnim jelima. Pravi slow food doživljaj.
TURGUTLU I GÖKEYÜP: Ljepota koja se skriva u rukama
Treći dan započeli smo posjetom Turgutlu muzeju, čija zbirka priča o svakodnevici, ratu, vjeri i običajima naroda ovog kraja.
SARDIS: Grad u kojem je izmišljen novac i zapisana vjera
Put nas je potom odveo u Sardis, drevni glavni grad Lidijskog kraljevstva i jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta u Turskoj. Ovo je grad gdje su nastale prve kovanice u historiji i gdje se bogatstvo ne mjeri samo zlatom, nego i značenjem.
Stajati među stubovima hrama Artemide, gledati temelje prve sinagoge izvan Izraela i šetati rimskim trgovima bilo je kao hodati kroz živi udžbenik historije. Sardis je i jedno od Sedam crkava iz Otkrivenja, a njegove poruke o unutrašnjoj praznini iza spoljnog sjaja zvuče jednako snažno i danas.
Ovdje vrijeme ne prolazi. Ono ostaje u kamenu, u mirisu zemlje, i u osjećaju da stojite na mjestu gdje je historija stvarno počela.
Ručali smo u Suresto, restorančiću koji plijeni jednostavnošću i iskrenim okusima, sve na tanjiru bilo je sezonsko, svježe i pripremljeno s ljubavlju.
Ali, ono što nas je najdublje dotaklo bilo je selo Gökeyüp. Tu žene prave glineno posuđe na isti način kao što su ih njihove majke i nane učile. Mi smo pokušali napraviti vlastite zdjele, nespretno, smiješno, ali iskreno. Naučili smo kako se vrijednost mjeri trudom, ne savršenstvom. U selu se i danas živi skromno, ali bogato, rukama, zemljom i srcem.
AKHISAR I THYATEIRA: Gdje kamen priča
U Akhisaru smo posjetili muzej, gdje smo vidjeli zlatni nakit, fosile, figurine i alatke koje pričaju priču čovjeka od prapovijesti do Osmanskog carstva.
Zatim smo otišli do Thyateire, jedne od Sedam crkava iz Otkrivenja. Ruševine crkve stoje među modernim zgradama kao podsjetnik da su duhovnost i svakodnevni život oduvijek išli ruku pod ruku. To je bilo mjesto gdje se tišina činila svetom.
FOÇA: Grad koji vas zagrli mirisom mora
I onda, kao šećer na kraju, stigli smo u Foçu. Obalni gradić koji je sve ono što vam treba kad zaboravite ko ste.
Soleil Mansion nas je primio s elegancijom i iskrenošću. Ambijent je bio savršen, sobe s pogledom, miris mora u svakoj pori.
Tu večer smo upoznali Nazmija, Makedonskog Albanca koji već 39 godina pravi najbolji sladoled u toj regiji. S ponosom nam je pokazao figuricu druga Tita koju čuva u izlogu, kao simbol svojih korijena. Rekao je da mu je bivša Jugoslavija još uvijek u srcu i to nas je ganulo više nego što bismo priznali.
Sutradan smo imali čast da budemo prvi gosti njihove privatne plaže, Plage Soleil, udaljene svega pet minuta od vile. Barovi, restoran, kristalno more i tišina koju ne remeti ništa osim šuma valova. Dan kada je otvorena ljetna sezona i dan kada smo se osjećali kao da nam je more pripadalo.
Za kraj, večera u Fokai Balik restoranu. Ako more ima okus, onda je to bio taj tanjir.
Ne nosimo suvenire. Nosimo priče.
Ovo nije bilo putovanje s check-listom. Ovo je bilo uranjanje u slojeve: zemlje, vremena, ljudi i okusa.
Od lavinih stijena do glinenih zdjela, od vinograda do Nazmijeve figurice Tita, svaki trenutak bio je priča.
Ako ikada poželite putovanje koje će vas promijeniti, ne tražite destinaciju. Tražite osjećaj.
I pronaći ćete ga ovdje, na turskoj ruti kulture.
***
Foto: Inspo.ba
